Feljton

Zahvaljujući profesoru Kazuu Tanaki i Hirošiju Jamasakiju Vukeliću, Njegoševi „Gorski vijenac“ i „Luča Mikrokozma“ prevedeni su i na japanski

U ovoj tragičnoj i na svoj način epski uzvišenoj priči, koja je odavno poprimila karakter legende, najsjetniju stranicu svakako predstavlja sudbina nesretnog Boža Pekovića

Naspram Valdhajma, koji je isticao da boravak u Pljevljima pamti po lijepim, romantičnim uspomenama, za mnoge Pljevljake je to bilo vrijeme zla i pogibija, zahvaljujući ponajviše njemu

Njegoš je čak sedam puta sahranjivan, a najviše bure je izazvala posljednja sahrana 1974. godine, kada je srušena njegova kapela i podignut mauzolej na Lovćenu

„Zakleo sam se da ću baciti pušku i odreći se te svoje velike ljubavi i neopisivog zadovoljstva kad prvi put osjetim i shvatim da sam u lov krenuo zbog kila mesa. Prošlo je evo skoro šezdeset godina, a to se još nije desilo...“

Akademik Ljubomir Zuković: „U Njegoševom djelu, ima svjetlosti i putokaza za svačiji put, i to svjetlosti koja ne gasne i putokaza koji vara...“

Zbog krvave pljevaljske mrlje u Valdhajmovoj biografiji, američki predsjednik Ronald Regan, je 1987. godine potpisao dekret i zabranio mu ulazak u Ameriku

Iz zanijemjele mase pred kućom Simićevića odjednom se izdvojila Đurđa, uzela kolijevke i kazala: „Dobro došli! Neka vam je prosta krv moga Miluna i neka nam je srećno kumstvo!“

Partizanska trojka je za trpezom ubila kapetana Stanka Radulovića i njegovog oca Spasoja, a Stankova ćerka Milosava potom ubila jednog od ubica i drugog ranila, ali je zatim i sama glavom platila