Sjećanja na šeher Sarajevo prije grmljavine (3)

Foto: Wikipedia

Iz zagrljaja Paljanske i Mokranjske rijeke i nekoliko potoka od kojih većina ljeti nema što doliti, u selu Dovlići na nekoliko kilometara od šehera kreće svojim tokom, sinonim Sarajeva, Miljacka.

Rijeka što vijekovima miluje podzide šehera, mjesto zavjeta, luka za papirne brodove, lista od platana i celofana sarajevske Drine. Ista ona na čijoj su trasi ispit polagali arhitekte i neimari gradeći negdje most, a negdje ćupriju.

Jedna takva ćuprija, prva koja je spojila dvije strane Miljacke, i ona, iz prepričavanja čuvena krađa dijamanta zazidanog u jedan od  njenih stubova, te ljubav koja je bila i razlog tome, su opjevani u čuvenoj istoimenoj pjesmi stihovima“… ko bi rek’o čuda da se dese, pa Miljacka mostove odnese, da ne mogu tebi doć’, da ne mogu ulicom ti proć…” 

I bivalo je čuda, u jednom danu su nestali svi prelazi preko rijeke, ponijela ih je podivljala mutna Miljacka, samo je, mada vidno oštećena ostala da prkosi upravo Šeher-Ćehajina ćuprija. A kako i ne bi kada su je gradili otac i sin, otac počeo iz bijesa prema sinu koji ga napusti i ode u Carigrad, a sin poslije njegove smrti, oprosti mu kletve i završi građevinu na prelazu kod Alifakovca.

I Latinska je stradala u nekoliko navrata, najmanje se održala drvena mada se ni kamena nije previše prsila, u jednom periodu čak blizu sedam godina je bila neupotrebljiva. Jedan kratak period je i Spomenik umorstvu u čast Franji Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji  bio dio, u narodu prozvanog Principovog mosta.

Te Kozija na kojoj su viđeniji građani pravili špalir dočekujući goste na glasu i jedina po legendi koju napravi siromah od nađenog blaga pokraj rijeke.

Iako je građena nekoliko puta Careva ćuprija je jedina  uspjela da zadrži početni izgled i stil, a zato je valjda i Careva.

Slične sudbine su dijelile i Ćumurija, Čobanija, Drvenija.

A Vrbanja most, prije grmljavine je donosio sreću, sve dok Suada i Olga ne prosuše nevinu krv i ostaviše zapis na njemu: „Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši“.

I tako žubori, noseći sa sobom neku suzu, želju na zgužvanom papiru, i daje ritam većini balada, kojih se u Sarajevu, odsviralo na pretek.

 

Gordan K Čampar

1 KOMENTAR

Оставите одговор