Zločinac iz dosijea „f – 25572“ (4)

Dosije o ratnom zločincu Kurtu Valdhajmu Jugoslavija je dostavila odgovarajućoj komisiji Ujedinjenih nacija u Londonu još početkom 1948. godine

Danko Vasović četvrt vijeka traga za istinom o Kurtu Valdhajmu

„Bio sam očajan zbog toga što Novosti odbijaju i oklijevaju da objave moj novi tekst o Valdhajmu“, veli dalje Danko Vasović. „Znao sam da imam vijest-bombu i da to već sjutra više neće biti ništa ako to dozna i objavi neka druga novina ili agencija, jer pri saznanju da postoji taj dosije niko neće sjedjeti skrštenih ruku.

Sjutradan sam se ipak malo ohrabrio pošto to niko nije objavio, možda iz istih razloga iz kojih je i moj glavni urednik Ilija Borovnjak čekao i taktizirao. Ja, ipak, više nisam mogao da izdržim, ispričao sam svima u redakciji kakvu priču imamo, sva redakcija je brujala o tome, a glavni urednik mi je tek dan kasnije mirno kazao:
`Idite ti i Joca Kesar u Arhiv Jugoslavije i nađite taj dosije ako postoji.`

Ne mogu opisati uzbuđenje i strepnju koju sam osjećao dok smo Kesar i ja čekali da nam službenica Arhiva kaže da li postoji takav dosije. Konačno, ona se pojavila i hladnokrvno nam pružila tanku fasciklu na kojoj je pisalo: „Dosije F – 25572, Kurt Valdhajm“. Unutra sedam gusto kucanih strana izjava i svjedočenja zarobljenih njemačkih oficira, Valdhajmovih saboraca, koji ga ozbiljno terete za zlodjela počinjena tokom rata…

Faksimil prve strane Valdhajmovog jugoslovenskog dosijea

Isfotokopirali smo dosije, odjurili u redakciju gdje nam se pridružio i kolega Miroslav Zarić, zatvorili se u posebnu sobu i počeli da pripremamo tekst za koji smo znali da će biti vodeća svjetska senzacija.

U `Večernjim novostima` se sjutradan, 26. marta 1986. pojavio tekst pod naslovom: `Ratni zločinac iz dosijea F – 25572`, koji je doslovce glasio:
`Državna komisija za utvrđivanje ratnih zločina FNRJ ustanovila je da je Kurt Valdhajm, Austrijanac, oberlajtnant, oficir Abvera – ratni zločinac.

Ime bivšeg generalnog sekretara OUN i sadašnjeg kandidata za predsjednika Austrije, zavedeno je, pod rubrikom ‘zločinac’, u odluci o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača, pod brojem F-25572, koja je donijeta 18. decembra 1947 godine u Beogradu. Ispod ove odluke Državne komisije potpisan je dr Ivan Grgić.

Dokument sa ovim podatkom dobili smo juče u Arhivu Jugoslavije. Uz odluku državne komisije, kojom je utvrđeno da je poručnik Valdhajm bio sa službom u odjeljenju I – c štaba Vojne grupe E njemačkih trupa pod zapovjedništvom generala fon Lera, na uvid nam je dat kompletan dosije F – 25572 .

Odluku o proglašenju Kurta Valdhajma ratnim zločincem, Jugoslavija je uputila Komisiji Ujedinjenih nacija za utvrđivanje ratnih zločina u Londonu. U dokumentu Komisije OUN, na koju se ovih dana, kako javljaju svjetske agencije, poziva Svjetski jevrejski kongres, ime Kurta Valdhajma je zavedeno pod brojem 79724 i on se nalazi u arhivu OUN.`

Već sjutradan ponovo sam razgovarao sa Peterom Zacerom, a plod tog razgovora je bio novi tekst-bomba u kojem Kurt Valdhajm priznaje da je bio na Kozari! On je, istina, žestoko reagovao i u prvim izjavama bečkim novinama energično negirao optužbe na njegov račun, koje stoje u jugoslovenskom dosijeu 25572, a ključna je tvrdnja da on nikada nije ni bio oficir Abvera, već samo prevodilac.

Faksimil obavještenja MIP-u da je Valdhajm proglašen ratnim zločincem

I dok su 28. marta 1986. godine sva jugoslovenska glasila i sve važnije svetske agencije brujale i citirale moj tekst iz `Večernjih novosti`, odnosno Valdhajmovo priznanje da je 1942. godine bio na Kozari, ja sam sjedio u avionu za Beč. Poslao me Mihailo Rašić – Raša, moj veliki novinarski učitelj, tada glavni urednik naše revije `Novosti 8`:
`Idi`, rekao mi je Raša `i napravi novi intervju, razjasni sa Valdhajmom da li je zaista bio na Kozari, jer ako je bio, kao što kaže, to je stravično! On će u tom slučaju zauvek biti politički neprihvatljiv za Jugoslaviju!`

Ja sam, međutim, želio da, kad sam već u Beču, iskoristim priliku i sem sa Valdhajmom, o svemu porazgovaram i sa najmjerodavnijim čovjekom za pitanja nacističkih zločina i zločinaca – glasovitim Simonom Vizentalom. Uspio sam da preko telefona stupim u kontakt sa njim. On je već pročitao moj tekst o Valdhajmovom dosijeu u Beogradu.

Izletio sam se i obećao da ću mu donijeti kopiju dosijea i ne sluteći kakvo me iznenađenje čeka u redakciji, a danas sumnjam da su već tog dana proradile mračne sile koje su krenule da spasavaju Valdhajma: u redakciji su mi rekli da fotokopije dokumenata iz Valdhajmovog dosijea 25572 ostaju u redakcijskom sefu i nema šanse da ih nosim u Beč, čak ni najvećem i najpoznatijem lovcu na nacističke zločince Simonu Vizentalu.

Poslije se pokazalo – i to je dodatni ozbiljni razlog za moju sumnju da je već tih dana neko pomno pratio svaki moj korak – čak i da sam dobio kopiju dosijea ne bih mogao da ga uručim Vizentalu jer se na aerodromu u Beču ispostavilo da je moj kofer izgubljen – da nije stigao iz Beograda!

Faksimil obavještenja o Valdhajmu upućenog jugoslovenskoj ambasadi u Londonu 30.12.1947

Upravo zbog problema sa koferom zakasnio sam i na ugovoreni sastanak sa Vizentalom. Kad sam se sjutradan ipak pojavio na njegovim vratima i ispričao šta mi se desilo – da mi, prvo u redakciji nisu dali foto-kopiju dosijea Kurta Valdhajma, a potom mi se negdje na putu od Beograda do Beča zagubio prtljag, slavni antinacistički borac je bez predomišljanja kazao da je to maslo jugoslovenske tajne policije koja prati svaki moj korak:
`Pa ne znam, možda je slučajno`, posumnjao sam u Vizentalovu pretpostavku.

`Ne vjerujem u slučajnosti!`, ostao je on uporan, a na moju opasku da mi se to nikada ranije nije desilo, spremno je dočekao:
`Nikad mi do sad nisi ni donosio dosije`, kazao je Vizental, a onda me, kad sam mu pokazao potvrdu o izgubljenom prtljagu, posavjetovao da o tome nikome ništa ne govorim…

Ja ću, ipak, tek kasnije uvidjeti koliko je stari, iskusni istraživač nacističkih zločina bio u pravu, da su potezi u `Večernjim novostima`, pa i epizoda sa mojim koferom, zaista bili prvi vidljivi pokušaj moje diskreditacije, moje kompromitacije kao nekakvog špijuna stranih obavještajnih službi, odnosno da me na zapadu predstave kao sumnjivu ličnost, kurira i doušnika ko zna koje i čije službe

Na moju sreću, tamo su već dobro znali kakva je i na šta sve spremna naša tajna služba i diplomatija upregnuta u njena kola. Zato mi je Vizental već na tom našem prvom sastanku, bez uvijanja i kazao: pazi se, sad će tebi da rade o glavi!

On je, očigledno, odmah uvidio ko sam i kakav sam, da samo hoću pošteno da dođem i razotkrijem jednu istinu, a onda mi je ispričao i jedno svoje gorko iskustvo sa Jugoslovenima.“

Simon Vizental – upozorio Vasovića na opasnosti

Vjerujem samo činjenicama
„Ne volim da imam mišljenje“, rekao mi je Simon Vizental kad sam ga upitao šta misli o aferi Valdhajm „volim da imam činjenice i dokumenta i da budem siguran. Sad znam da je istina da je Jugoslavija 1947. godine proglasila Valdhajma ratnim zločincem, ali treba provjeriti izjave i dokumenta. Valdhajm me dva puta zvao telefonom da kažem kako mu vjerujem da je nevin, ali ja to ne mogu da kažem. Sumnjam da nije znao za deportacije Jevreja jer je bio u Lerovom štabu, samo šest kilometara od Soluna, a tada nije deportovano 4 ili 40, već 40.000 ljudi. Ne vjerujem da on to nije znao, tim prije što je poznato da je njemačka vojska bila zadužena za ishranu tih zatočenika smrti.“

Budo Simonović

(Sjutra: NEMA KRVI NA MOJIM RUKAMA)

Оставите одговор