Semestar u Sjevernoj Koreji

Semestar u inostranstvu je danas manje-više obveza svakog studenta koji drži do svoje akademske karijere. Na listi omiljenih odredišta su SAD, Njemačka ili Francuska. Ali šta ako se neko odluči da studira u Sjevernoj Koreji? Takvih individua je malo. U stvri, ako je vjerovati zvaničnim podacima, do sada je u Sjevernoj Koreji zabjeležen samo jedan student sa Zapada koji je odlučio da na nekom od tamošnjih univerziteta prode semestar kao gost-student.

U Sjevernu Koreju „po kazni“

Britanac Alesandro Ford (18) u suštini nije znao šta bi sa svojom slobodnom godinom: putovanje Vijetnamom, dobrovoljni rad u Kolumbiji ili putovanje vozom kroz Evropu – samo su neke od opcija koje su se motale po glavi mladog Britanca. I tada mu je otac ubacio „bubu u uho“. „Ako se ubrzo ne odlučiš, poslaću te u Sjevernu Koreju“, zvučala je prijetnja nestrpljivog oca. Ta prijetnja nije bila izrečena tek tako. Ona je imla težinu zbog činjenice da su otac i sin Ford zaista neko vrijeme proveli u „zemlji iza gvozdene zavjese“. Ford senior je na jedno poslovno putovanje po Sjevernoj Koreji poveo i sina koji se, dok je otac sjedio po beskonačno dugim sastancima, u zemlji bez interneta i kablovske televizije beskrajno dosađivao. Zato je prijetnja boravkom u Sjevernoj Koreji zaista zvučala kao teška kazna za jednog tinejdžera sa Zapada. Ali „buba u uhu“ je ipak ostala i Alesandro se u jednom trenutku ipak zapitao: a zašto da ne?

Alessandro Ford Skyline Pjöngjang Nordkorea

„Jedna od najvećih kulturoloških razlika je što se tamo sve radi zajednički“

Sve je drugačije, ali se navikneš

„Otac se tada raspitao kakve su mogućnosti i zaista, nakon nekoliko mjeseci provjere, stigao je pozitivan odgovor iz sjevernokorejske ambsade“, priča Alesandro. Pozitivnu odluku on tumači željom vlasti u Sjevernoj Koreji da kroz razmjenu studenata dođu do toliko potrebnog zapadnog iskustva koje je potrebno kadru koje kasnije radi u diplomatiji ili spoljnoj trgovini. Jer, uprkos medijskoj slici, Sjeverna Koreja nije u potpunosti odsječena od spoljnog svijeta. Međutim, kako izgleda studentska svakodnevica u zemlji gde je sve podređeno kultu partije i dragih, velikih i inih vođa. „Sve je drugačije: ljudi, atmosfera, ponašanje… Ipak, nakon nekog vremena se čovjek navikne“, kaže Alesandro. Osim strogo planiranog dana i egzotičnih rituala poput svakodnevnog klanjanja skulpturi Kim Jong Ila i Kim Il Sunga, studentska svakodnevica u Pjongjangu se, na veliko Alesandrovo iznenađnje, ne razlikuje previše od studentskih svakodnevica širom svijeta. Košarka, izleti, ispijanje piva i učenje. Ipak, ovog posljednjeg je u Sjevernoj Koreji malo više. „Sjevernokorejski studenti su nevjerovatni radoholičari. Nemoguće je s njima držati tempo“, kaže mladi Britanac.

„Koliko ja znam, nisu me prisluškivali, samo pratili“

Još jedna velika razlika: nema interneta. I sa još jednom odlikom života u Sjevernoj Koreji se Alesandro teško nosio: sveprisutnim zajedništvom. „Sve se radi kolektivno: sport, učenje, odlazak u saunu, opuštanje… Privatna sfera je potpuna nepoznanica za građane te zemlje“, sjeća se Alesandro. Iznenađujuća za njega i mnoge kojima je o svom sjevernokorejskom studentskom iskustvu pričao, jeste činjenica da mu nisu oduzeli mobilni telefon, da je mogao da telefonira sa inostranstvom „do mile volje“, a da ga, koliko mu je poznato, niko nije prisluškivao. „Količina telefoniranja zavisila je jedino od mog tankog studentskog budžeta“, zaključuje bivši sjevernokorejski brucoš. Ali 2,2 dolara po minuti i nije tako preterano s obzirom na to da je zvaničnom Pjongjangu potreban svaki konvertibilni dolar.

Alessandro Ford Inliner fahren Pjöngjang Nordkorea Austauschstudent

„Igrali smo fudbal i košarku, kartali se, pili pivo i gledali filmove“

Otvaranje kroz pop-kulturu

Uprkos studentskoj idili, Alesandro je svjestan da ono što je on, uz stalnu službenu pratnju, vidio i doživio u Pjongjangu, nema veze sa sjevernokorejskom realnošću. Tokom obaveznih izleta na mjesta koja su naravno povezana sa životom i djelom dinastijskih vođa, student je prolazio kroz ruralna područja koja su pružal sasvim drugačiju sliku od upeglane prijestonice. „Putevi su u katastrofalnom stanju i zgrade su oronule – potpuna suprotnost od prijestonice“, priča Alesandro. Iako je izbjegavao da razgovara o politici, Alesandro je uspio da osjeti da se u Sjevernoj Koreji nešto mijenja. Većina zapravo ne zna ništa ili zna sasvim malo o životu van Sjeverne Koreje. Žeđ za informacijama o inostranstvu, pogotovo Zapadu, je velika. Kao i u mnogim slučajevima u istoriji, otvaranje ide preko muzike i pop-kulture. Kineska pa čak i muzika južnokorejskih pop-zvezda, polako, ali sigurno postaje dio svakodnevice.

Izvor i foto: dw.de