Pop Maca i devet pljevaljskih žena (12) – Stanica Tasovac II

Ko je, kako i zašto u Pljevljima u proljeće 1944. godine pobio devet nevinih žena i počinio niz drugih zločina i ko danas to pokušava gurnuti u zaborav proglašavajući zločince nevinim žrtvama?

Detalj iz ratnih Pljevalja

Kad se četvoro nesrećne siročadi Stanice Tasovac – svjedoči dalje Radomir Matović – iz Židovića vratilo u varoš da traže nekoga ko će im pomoći da donesu i sahrane majku, odvažili su se samo Boško Ćorović i Veruša Karadžić. Kad su stigli u Židoviće, na mjesto zločina, Staničinog tijela više nije bilo tamo. Njena djeca i po neko od rodbine ko je smio, danima su je poslije tražili i raspitivali se gdje je sklonjena i zakopana, ali niko od mještana nije smio ni riječ zucnuti, iako je sigurno da su znali i sve vidjeli, jer se sve događalo i na vidnom mjesu i u po bijela dana. Tako se ovoj mučenici ni do danas ne zna ni groba ni mramora (Boško Ćorović je nekim čudom izbjegao odmazdu četničku zbog toga što je pritekao u pomoć Staničinoj djeci i preživio rat, a Verušu Karadžić su, sigurno ne slučajno, nekoliko dana kasnije strijeljali Njemci na Trlici, napomena B.S)…

***

Četnici su se poslije zvjerskog ubistva Stanice Tasovac i intervencije Njemaca zaista rjeđe hvatali kame, ali nijesu prestali sa ubistvima nejači. Tako je u noći između 6. i 7. aprila 1944. godine krenula prava četnička hajka na žene, supruge ili majke partizana, odnosno potvrđene i dokazane simpatizerke Narodnooslobodilačke borbe. Sa podugačkog spiska u četničkoj apsani su se našle Zora Karamatijević, supruga poznatog partizanskog prvoborca, znamenitog slikara Piva Karamatijevića, učiteljica Milica Janketić, supruga zatočenog i u njemački logor otjeranog partizanskog komandanta Radomira Janketića, Savka Matović, udovica prvoborca Miloša Matovića kojeg su zarobili četnici, predali ga Italijanima, a ovi ga strijeljali na Sjenjaku 4. maja 1942. godine, domaćica Mileva Žugić, čiji su muž i četvoro djece bili u partizanima, odnosno u NOP-u, i studentkinja Ljubica Stojkanović…

Ćutao o klanju

– Na javnom suđenju koje je uslijedilo poslije rata, pop Maca je prizno je da je ubio Stanicu Tasovac – kaže Radomir Matović – ali je odćutao pitanje o klanju i masakriranju, koje je tada izazvalo revolt čak i kod Njemaca. Naime, nakon zvjerstava nad Milicom Mazić, Stamenićima i posebno Stanicom Tasovac, više uglednijih Pljevljaka, i Srba i Muslimana, obratilo se komandantu njemačkog garnizona. Molili su ga da zaustavi četnička divljaštva. On im je tada, kako se kasnije pričalo, pored ostalog, pokazao pismo svog komandanta bataljona stacioniranog upravo u Židovićima, na platou iznad Čekmedžeta. I on je obavijestio svog pretpostavljenog da četnici, samoinicijativno i bez odobrenja, „ubijaju klanjem žene“ u neposrednoj blizini logora – što se svakako prvenstveno odnosilo na ubistvo Stanice Tasovac – te da ti zvjerski prizori uznemiravaju njegovu vojsku.

Svrkota

– Inače, u ubistvu Stanice Tasovac, definitivno sam utvrdio, osim popa Mace, učestvovali su i Božo Bjelica, Mišo Radović, zvani Pendrek, a postoje dokazi da im se u Židovićima pridružio i Milan Jestrović, jer se sve odigralo takoreći pred njegovom kućom – od mjesta zločina ga je dijelila samo rijeka Ćehotina – tvrdi Radomir Matović.
On u svojoj knjizi „Svjedočanstva jednog vremena“ spominje i „izvjesnog Svrkotu“, ali se pod tim imenom, do skidanja zabrane, krio Nikola Jakić, koji je, kako kaže Matović, iz „posebnih razloga“ dugo bio pod svojevrsnom zaštitom. On je, navodno, poslije Drugog svjetskog rata učinio određene usluge vlasti pri hvatanju i likvidaciji nekih četničkih odmetnika i zlikovaca, koji su, posebno u pljevaljskom srezu, činili velike zločine i dugo izmicali potjerama i zasjedama.
Matović, naime, tvrdi da je iz zatvora Bogdanov kraj na Cetinju, odmah poslije Drugog svjetskog rata, po dogovoru sa vlastima, „pobjeglo“ nekoliko zatvorenika, po prilici sedam ili osam. Među njima je bilo čak i osuđenih na smrt, ali su „pomilovani“ pošto su obećali saradnju u hvatanju zaostalih četnika i odmetnika, koji su se krili po Crnoj Gori. U toj grupi su, pored ostalih, bili i Pljevljaci Risto Džuver i Nikola Jakić, koji je, kako tvrdi Radomir Matović, učestvovao u likvidaciji Stanice Tasovac.

Budo Simonović

Knjige Buda Simonovića mogu se naručiti na telefon 069 696 273, ili na e-mail: budos@t-com.me 

NAPOMENA: Zabranjeno prenošenje i objavljivanje fotografija bez pismenog odobrenja redakcije Slobodne riječi.

Оставите одговор