Nikšićki imenik – Potok djetinjstva

Božo Bulatović

,,Pola mene je ostalo u ulici ,,141“, broj 5…

Tu je potok u mojim očima izgledao kao kanjon, a golovi između dvije lipe kao Marakana…

U dječjim očima sve je dovoljno veliko i lijepo, rastući pretvaramo ga u malo i ružno…”

Mislim da si ostao kao kanjon i kao Marakana…

Ne može ništa da se promijeni ako si dobar…

Dobar je, uvijek, dobar…

I mislim da smo se igrali – zajedno…

Ne možeš ,,pobjeći“ iz Humaca, a da svakako ne upoznaš mnoge, da ne kažem sve…

I uvijek – pomeneš odrastanje…

Hvala Ti od svih nas koji Te volimo…

A, to nije teško…

Gostujem na televiziji Atlas…

Nova predstava, knjiga poezije…

Ti običan i širok i visok…

Da viši ne možeš biti…

Ugledao si mog Marka…

Cijelo vrijeme ste bili u studiju…

Live…

Kako si ga, samo, prepoznao…

Kao stari poglavica Apača, kad u krilu savjetuje svog unuka:

,, U tebi postoje dva vuka… Zao i dobar… Koga budeš, više, hranio, taj će živjeti u tebi…“

I, bi što bi…

,,Drugi – vuk…“

Uvijek se nasmijao, kad bih te pomenuo…

Čisto, kao kad je bio dječačić…

Tvoje pjesme…

,,Ponekad vjetar dođe“ do ,,Mare“ – ,,Za njene oči…“

Sjetih se i tvog kviza…

Tvoje najave…

Dječaci iz Humaca…

Jako si me dirnuo sa porodicom Babović…

Respekt!

Naš Božo na radio Titogradu…

I ostao, dječje oko…

Ostalo, pročitajte…

I slušajte…

Vrijedi…

Nikšićki Humčanin, Voditelj, Autor, Roker, Pjesnik, Moj drug…

Božo Bulatović – kantautor.

Radojica Bogi Stanković

 

 

Оставите одговор