Nikšićki imenik – Ne traži me više

Miki Vukićević

Na poziv dragih prijatelja iz Nikšića, sredinom devedesetih, Neša i Dada Papića, dođosmo u Novi Sad, s proljećem radosni i zanosom poneseni u ,,studenjak“ na Limanu, budućoj destinaciji nastupa mog prijatelja sa neobilaznom gitarom.

Nastupi na ,,Mašincu“ i u jednom lokalnom okupljalištu omladine, ,,blage“ sredine, ostaviše najljepše uspomene u mom sjećanju…

I, taman kad sam pomislio da će sa svojim pjesmama naći utoku u nepreglednom svodu ravnice, nešto se nije dalo…

Baš se, nije dalo…

Nažalost…

Ali,moram priču započeti kako treba…

Od samog početka…

Rođenje u Nikšiću, 1962.godine, bio je uvod u njegovo odrastanje i djetinjstvo koje je proveo u skromnoj porodičnoj kući u Staroj Varoši, igrajući se na obližnoj tvrđavi Bedem, a kojoj su nastale mnoge, njegove, buduće pjesme.

Prve  simpatije vječitog nikšićkog sanjara, upravo su se tu desile…

Odrastao je uz jednog roditelja…

Majku…

Majku, koju smo svi njegovi drugovi i prijatelji mnogo voljeli…

Titula za najveću podršku i oslonac…

U njemu je prepoznala želju i talenat za muziku i od svoje skromne porodične plate, kupila mu je ploče i prvi gramofon…

Sve je to uvertira, da sa nepunih 16. godina, počinje da nastupa sa svojim bendom…

I počinje da sanja…

I ostvaruje…

Tri muzička albuma i kompilaciju sa dvadeset izabranih pjesama, snimljenih od 1988. do 2014. godine…

Piše, piše pjesme i objavljuje dvije zbirke, a u posljednjoj  pod naslovom ,,Škola ljubavi i bola” sabrano je pedeset pjesama pisanih od 1999. godine.

Stvara pjesme i za đecu i piše pozorišne komade, stvara muziku za pozorišnu iluziju…

Piše i za druge izvođače…

Radi kao muzički urednik na radiju i televiziji…

Mnogo piše o svom Nikšiću, voli ga, ,,mazi”nikšićke lipe…

Da li je shvaćen?

Vrijeme će pokazati…

Nažalost , odlazi…

Odlazi, rano…

U svojoj 53. godini…

,,Ne traži me, više…” – kaže njegova pjesma…

E, baš, neću!

Ne dam te zaboravu!

Sanjaj i dalje, moj druže…

Nikšićanin, Lokalista, Pjesnik, Muzičar, Naš…

Miki Vukićević – kantautor.

Radojica Bogi Stanković

 

 

 

Оставите одговор