U malom šatoru u senci baroknog zvonika u Monsu, dva konceptualna umjetnika postavila su „spori park“. U njemu nekoliko desetina vinogradarskih puževa demonstrira relativnost vremena. Životinje su se udobno smjestile na ljuljaške, mostove, žice ili trotinete. Ne događa se gotovo ništa. Od užurbanosti nema ni traga. Puževe niko ne može da požuruje niti da dresira. I upravo bi to trebalo da izrazi taj cirkus puževa. Posjetiocima evropske kulturne prijestonice Monsa (na flamanskom: Bergen) na jugu Belgije dopada se takav ležerni korak.
Deset hiljada metara literature
Deset kilometara književnosti
Mali grad na belgijsko-francuskoj granici može da se pohvali sa pet novih muzeja – od umjetnosti od ratnih sjećanja. Renomirani međunarodni savremeni umetnici ovog ljeta u njima izlažu svoja djela. Na jesen će se Mons posvetiti renesansi i kompozitoru Orlandu di Lasu koji potiče iz tog grada. Na svakom uglu mogu se vidjeti umjetnička djela. Zidine i zidovi kuća u centru grada povezani su dugačkom belom trakom na kojoj su ispisane pjesme. Projekat se zove „Fraza“. Književnost se na toj traci proteže na deset kilometara.
„Fešta“ na kojoj Mons poludi
Za Johana Vrejsa, jednog od orgnizatora „Monsa 2015“, ponudu evropske kulturne prestonice ovog ljeta ne objeležavaju samo izložbe savremene umetnosti, već i novi muzej Dodu koji oživljava jednu staru tradiciju. U Monsu se svake godine održava velika svečanost u čast zaštitnice grada Valtro – s povorkama i prikazom borbe između svetog Đorđa i aždaje. U novoizgrađenom muzeju pored Gradske kuće je „Dodu“, tako se u dijalektu zove ta narodna „fešta“, digitalno rekonstruisana i multimedijalno predstavljena: „Prastari običaj može se svakog dana doživjeti u muzeju. Međunarodni posjetioci tako mogu bolje da shvate značenje borbe svetog Đorđa sa aždajom, borbe dobra i zla“, objašnjava Johan Vrejs. „Oni tako mogu bolje da razumiju i zašto čitav grad tokom te ‘fešte’ pomalo poludi“. Dodu se čak nalazi i na spisku zaštićene Uneskove kulturne baštine.
Ponovo otvoren zvonik Belfri
Ovoga ljeta konačno se može ući i u barokni zvonik Belfri. Taj toranj koji je svojim zvonima nekada određivao životni ritam Monsa, 30 godina je bio zatvoren za posjetioce zbog toga što je bio sklon rušnju. Monsov mandat glavnog grada evropske kulture već je bio počeo kada su radovi na rekonstrukciji i renoviranju koji su trajali godinama završeni. „Kada je otvoren, ljudi su se naprosto sjurili u njega jer ni stanovnici Monsa nisu godinama tu imali pristup“, objašnjava Johan Vrej iz fondacije „Glavni grad kulture Mons“.
Promjena, metaformoza – to je u fokusu organizatora predstavljanja grada kao evropske prestolice kulture. Jer on i čitava njegova okolica još su opterećeni imidžom Borinaža, rudarskog kraja siromašnih ljudi i industrijske revolucije. Ali ta vremena su daleka prošlost, kaže Iv Vasur, direktor programa. Borinaž je prošlost još od kraja pedesetih godina prošlog vijeka. Rudarska okna su zatvorena, a u Mons su se odavno smjestile firme kao što su „Gugl“ i „Majkrosoft“. Bogati program Monsovog predstavljanja kao kulturne prijestonice sa mnoštvom izložbi, pozorišnih i plesnih predstava, muzike i festivala trebalo bi da pomogne tom gradu da se konačno otarasi starog imidža. Do sada je u ovoj godini Mons posetilo više od milion ljudi.
Vodopad knjiga sa zgrade univerziteta
Metaformoza duha
„Oni ovdje otkrivaju nešto lijepo, mirno, velikodušno. Siguran sam da će se nakon ove godine slika Monsa, ne samo u Belgiji, već i u susjednim zemljama, Francuskoj, Holandiji i Njemačkoj, promijeniti“, kaže Vasur i dodaje da Borinaž, region oko Monsa, može da se uporedi sa Rurskom oblašću u Njemačkoj. I na njoj su strukturne promjene ostavile duboke tragove. Kao i u Rurskoj oblasti, i u Monsu bi kultura mogla da pomogne ljudima da steknu novo samopouzdanje. Nova insfrastruktura, nova zdanja i novi muzeji samo su na prvi pogled vidljivi znakovi promjena: „Znao sam da će grad doživjeti preobražaj, ali mi smo inicirali i metaformozu duha stanovnika Monsa. To je možda još važnije.“
Nakon izložbi – nove firme
U tom smjeru ide i izložba pod naslovom „Atopolis“ kustosa Dirka Snauverta u kojoj 23 umjetnika iz različitih zemalja predstavlja svoje viđenje idealnog grada: „Prilikom izbora umjetnika bio nam je važan da tako kažemo ‘međunarodni magnetizam’. To znači da smo željeli da cio svijet na trenutak pogleda ovamo, u naš region. S druge strane, lokalno stanovništvo trebalo bi da sagleda svoju sopstvenu prošlost u potpuno novom svijetlu.“ Izložba će biti zatvorena kada bude okončan mandat Monsa kao evropske prijestolnice kulture, a u zgradi u kojoj je postavljena naći će se nova start-ap preduzeća. I to je deo metaformoze kroz koju grad želi da prođe.
Grad kaže ne: Ljubav umjesto provincijalizma
Promijenio se način saradnja između različitih grana kulture u gradu, smatra direktor programa Iv Vasur. Ranije je radio svako za sebe ili čak jedan protiv drugog, a nakon osam godina priprema za „Mons 2015“, sada svi rade zajedno. Ta metaformoza o kojoj svi govore bila je mukotrpan posao i ponekad se vukla poput onih puževa iz parka pored zvonika, kaže Vasur. Ali na kraju je taj dugačak put ipak prevaljen.
Izvor i foto: dw.de
