Ljubav se uči

Foto: improvementera.com

Kad se u Indiji govori o stvaranju muškarca i žene, pripovijeda se slijedeća legenda: Kad je Stvoritelj završio sa stvaranjem muškarca, bio je svjestan da je iskoristio sve sastojke, koji su mu bili na raspolaganju. Nije bilo više ničega trajnog, stabilnog, čvrstog od čega bi mogao stvoriti ženu. 

Stvoritelj je dugo vremena razmišljao i na kraju uze: mjesečevu puninu, savitljivost vinove loze i treperenje trave, vitkost trstike i cvjetanje cvjetova, lakoću listića i svjetlost sunčevih zraka, plačljivost oblaka i nestalnost vjetrova, zečju plašljivost, paunovo šepurenje, mekoću ptičjeg perja i tvrdoću dijamanta, slatkoću meda i okrutnost (ljutinu) tigra, žar vatre i hladnoću snijega, brbljavost papige i pjev slavuja, dvoličnost lisice i vjernost majke lavice. 

Pomiješavši sve te netrajne elemente, Stvoritelj stvori ženu i dade je muškarcu. 

Nakon nedjelju dana dođe muškarac i reče: „Gospodine, stvorenje koje si mi dao jako me unesrećuje. Toliko govori i tako me nemilosrdno muči da ne mogu odahnuti. Hoće da se neprestano brinem oko nje i tako gubim vrijeme. Plače za svaku sitnicu i živi besposleno. Došao sam da Ti je vratim, jer ne mogu s njom živjeti.“ 

„Dobro“ – odgovori Stvoritelj i uze je natrag. 

Nakon nedjelju dana vrati se muškarac i reče: „Gospodine, od kad sam vratio ono stvorenje, život mi je postao tako prazan. Stalno mislim na nju – kako je plesala i pjevala, kako me je ispod oko gledala, kako me je zadirkivala i kako se naslanjala na mene. Bila je tako lijepa i tako nježna u dodiru. Obožavao sam slušati njezin smijeh. Molim Te, vrati mi je natrag. 
„Dobro“ – odgovori Stvoritelj. I muškarac je opet uze k sebi. 

Nakon tri dana opet dođe i reče: „Gospodine, ne razumijem i ne znam to objasniti, ali nakon svih mojih iskustva s onim stvorenjem, došao sam do zaključka da mi pravi više problema nego radosti. Preklinjem Te, uzmi je natrag! Ne mogu s njom živjeti!“ 

„Ali ne možeš živjeti ni bez nje“ – odvrati Stvoritelj. 

Zatim se okrenu leđima do muškarca i nastavi svoj posao. 

Muškarac sav razočaran reče: „Što da radim? Niti mogu živjeti s njom, a niti bez nje!“ 

Ljubav je osjećaj koji treba učiti. 

To je napetost i ostvarenje. 

To je velika čežnja i neprijateljstvo. 

To je radost i bol. 

Nema jednoga bez drugoga. 

Sreća je samo dio ljubavi – onoga što treba naučiti. Patnja takođe spada u ljubav. Ona je tajna ljubavi, njezina ljepota i njezin teret. 

Ljubav je osjećaj koji treba učiti.

Izvor: sveti-juraj.org

Оставите одговор