Lijeska – Corylus avellana

Foto: wikimedia.org

S obzirom na to da se presni ili pečeni mnogo koriste i da su mnogobrojni oni koji obožavaju njihov ukus i aromu, ne čudi što su lješnici prva asocijacija na lijesku (Corylus avellana). Ipak, zbog ljekovitih osobina, dobri travari ne zaboravljaju da se zbog ljekovitosti cijene i mladi listovi i kora ovog gustog šiblja.

Lijeska, inače, raste svuda, a naročito po obodima šuma, livada i pašnjaka, kao i po živicama. Osim po lješniku, koji je zapravo sjemenka ove biljke, lijeska je prepoznatljiva i po glatkoj kori na savitljivim granama. Listovi su ovalni, krupni, u osnovi srcasto usiječeni a na vrhu šiljasti.

Stručnjaci kažu da u kori lijeske ima katehinskog tanina, malo smole, etarskog ulja i flavonskih heterozida (derivati miricetola) od kojih potiče žućkasta boja kore. List je sličnog hemijskog sastava, ali sadrži i vitamin C, oko 120 miligrama u 100 grama svježeg lista.

I kora i list lijeske upotrebljavaju se kao zamjena za američki hamamelis jer katehinski tanin koji lijeska sadrži steže krvne sudove, to jest deluje kao vazokonstriktor.

Ljekoviti preparati pripremljeni od lista i(li) kore lijeske spolja se, kao obloge koriste za liječenje varikoznih ulceracija odnosno rana na venama. Ove obloge se pripremaju kuvanjem usitnjenih listova i kore lijeske na tihoj vatri, a u apotekama se priprema ekstrakt, takođe za liječenje ulkusa vena. Preparati od lijeske se, takođe, koriste za čišćenje kože.

Osim toga, mast-melem od listova i kore lijeske koristi se za liječenje spoljašnjih šuljeva (hemoroida). U narodnoj medicini, jak, koncentrovan čaj od lijeske, vjekovima se koristi kao efikasan lijek za liječenje proliva kao i za zaustavljanje velikih odliva tokom menstruacije.

Foto: wikimedia.org

Kada s jeseni sazri, lješnik obiluje belančevinama a sadrži i mnogo masnog ulja koje se uglavnom sastoji od glicerida nezasićenih masnih kiselina, najviše oleinske i linolne. Poznato je da je hranljiva vrijednost lješnika velika, jer je na našem području, lješnik najmasnije sjeme. Cijeđenjem lješnika dobija se lješnikovo ulje koje je veoma cijenjeno i prepoznatljivog prijatnog ukusa.

Dobri poznavaoci bilja znaju da kod nas kao drvo raste i bijela lijeska (Corylus colurna) čiji su list i kora vrlo sličnog hemijskog sastava kao i lijeskini, ali se ne upotrebljavaju često, a njihovo dejstvo nije dovoljno ispitano.

Recepti

Da noge ne bole

– šaka svježih listova lijeske

– litar vode

Listove usitnite, prelijte proključalom vodom i poklopite. Poslije pola sata procijedite i popijte u četiri doze tokom dana. Istovremeno, s malo čaja natopite lanenu krpu, stavite oblogu na bolnu venu i mijenjajte svaki drugi sat.

Foto: aphotoflora.com

Izliječite žuljeve

– 10 ml tečnog ekstrakta lista i kore lijeske

– 25 g masti od pupoljaka topole

– 10 g lanolina

Ekstrakt, mast i lanolin dobro promiješajte i ovim melemom mažite hemoroide nekoliko puta dnevno. Melem čuvajte na hladnom i tamnom mestu.

Protiv proliva

– šaka svježih listova lijeske

– litar vode

Listove usitnite, prelijte proključalom vodom, poklopite, sačekajte 20 minuta i procijedite. Pijte pet puta po dva decilitra čaja dnevno.

Očistite kožu

– šaka svježe ubranih listova lijeske

– litar vode

Sitno isjeckane listove prelijte proključalom vodom, poklopite i sačekajte pola sata. Procijeđen čaj, potom, pijte četiri puta dnevno po dva i po decilitra.

Izvor: J. Matijević novosti.rs

Оставите одговор