Fotograf kome je Tito rado pozirao

Kragujević je često pratio Broza na putovanjima

Osim prve serije zvaničnih portreta predsjednika SFRJ, slikao ga je i u svakodnevnim situacijama, kako se odmara na travi, ili kada se obraćao životinjama u Zoo vrtu na Brionima.

“Kada je imao 14 godina djeda ga je poslao da se obučava za foto-zanat i tada je počelo druženje mog oca i fotoaparata koje nije prestajalo ravno 66 godina. Prve uspjele bile su mu fotografije srušenog mosta u rodnoj Senti koje je načinio sa 19 godina. Od opreme se nikada nije odvajao, ostao je vjeran zadacima i kada je otišao u penziju, njegovo oko je i dalje sve registrovalo”, govori Tanja Kragujević, Stevanova ćerka i istaknuta pesnikinja.

Tito, prvi Stevanov portret, 1950

Kao reporter akreditovan u Narodnoj skupštini, čak i poslije penzionisanja, načinio je bogat fond fotografija koje predstavljaju hroniku političkog i kulturnog života druge polovine 20. vijeka u Jugoslaviji. U nizu antologijskih snimaka je i prva serija zvaničnih portreta Josipa Broza iz 1949. i 1950, svakako i mnoge fotografije Tita u neformalnim momentima.

“Otac nije bio zvanični Titov fotoreporter, ali je pratio po radnom zadatku predsjednikove aktivnosti u zemlji i tako bio u prilici da načini i fantastične snimke iz svakodnevnog života. Izdvojila bih fotografiju Tita kako kuva kafu u kuhinji na Brionima, ili dok se odmara u travi. Mnogo je fotografija i iz Zoo-vrta na Brionima na čijim je poleđinama otac zapisao, na primjer, kako se kojoj životinji Tito obratio”, navodi Tanja Kragujević.

Stevanu je, pak, posebno draga bila fotografija na kojoj je zabilježen trenutak kad mu je Tito prišao jer mu je pažnju privukla njegova omiljena „Lajka“ od koje se i nije odvajao.

“Mnogo je priča ostalo u memoriji jer smo moja majka, dugogodišnji službenik RTB, otac i ja, ispunjeni svojim zadacima i obavezama, živjeli veoma harmonično, u Svetogorskoj ulici. Otac je imao divnu osobinu da dijeli iskustva sa nama i prijateljima. Sa radošću je išao na posao, a volio je da u dom prima mlađe kolege koje bi ga satima propitivale. Bio je odličan portretista, ima fantastičan niz političara koji su obilježili drugu polovinu prošlog vijeka, a imao je oko i za važne i dramatične događaje, kao što su studentski protesti, zemljotres u Skoplju ili poplava u Senti, kao i za ono što se ticalo života grada i ulice”, dodaje sagovornica.

Stevan i Tito, Vrnjačka Banja 1962

Iz Kragujevićevog bogatog opusa izdvajaju se i fotografije velikih zvijezda, poput Orsona Velsa, Alena Delona, Marija del Monaka i Žerara Filipa.

“Žerar Filip je vozom stigao u Beograd i bio je zapanjen interesovanjem koje je izazvao. Nije znao kako da se probije, a otac je bio snalažljiv i uspio je da ga krišom izvede sa stanice. Izvanredne portrete Marija del Monaka snimio je u garderobi i to dok ga supruga šminka. Ocu je ukazano veliko povjerenje jer velika zvijezda sem supruge nikoga nije puštala u garderobu”, dodaje Kragujevićeva.

Biografija
Stevan Kragujević (Senta, 4. februar 1922 – Beograd, 17. april 2002) je bio prvi profesionalno zaposlen fotoreporter Direkcije za informacije pri Predsjedništvu SFRJ od 1949. do 1951, a potom do 1953. fotoreporter Tanjuga. Najveći dio radnog vijeka, do 1982, proveo je kao foto-reporter i urednik fotografije lista „Politika”. Svojoj matičnoj kući ostavio je impresivan fond negativa i fotografija, doprinio je uvođenju novih rubrika, a bio je i rukovodilac Foto-laboratorije i Foto-službe. Učestvovao je na brojnim međunarodnim i jugoslovenskim izložbama, a imao je I autorskih. Dobitnik je mnogih nagrada za svoju novinsku i umjetničku fotografiju, između ostalog, nagrade „Svetozar Marković“ za životno djelo.

Izvor: Sonja Šulović blic.rs
Foto: blic.rs

Оставите одговор