Foto: blic.rs
Novi regionalni filmski hit nastao je po istinitoj priči o stvaranju jugoslovenske škole košarke i osvajanju prvog zlata nacionalnog tima na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. godine. Scenario je pisao Nebojša Romčević u saradnji s Ognjenom Sviličićem i Gordanom Mihićem, a prema ideji Zvonimira Šimuneca.
“Divno je kada se bavite jednim lijepim vremenom i predivnom pričom o prijateljstvu, ostvarenju snova, o zajedništvu, o četiri oca naše košarke, koji su glavni protagonisti u filmu. Ta ekipa košarkaša otvorila je vrata sljedećim generacijama, kao što su Dragan Kićanović i Mirza Delibašić, velikani i legend”, govori Kapičić.
Prije početka snimanja filma “Bićemo prvaci sveta” imao je veliku tremu pa je istraživao koliko je do sada glumaca imalo priliku da tumači uloge svojih roditelja.
“Ovo što se meni desilo je rijetkost i to je predivna prilika. Imao sam bojazan, a s druge strane čast i privilegiju, jer je glumiti oca nešto potpuno posebno. Istina, na filmu je prikazan samo jedan mali dio, dok će svaka košarkaška legenda imati svoju epizodu u seriji koja je u planu. “Bićemo prvaci sveta” uvod je u priču o osvajanju, a sve će se vidjeti u seriji”, kaže Kapičić.
Koliko god je za Kapičića bila emotivna uloga u filmu, on ističe da je ipak snažnija priča kada je riječ o liku legendarnog Krešimira Ćosića.
“To je, za mene, najveći igrač u Evropi. Njega je tumačio takođe njegov sin Krešimir Petar Ćosić, koji ga nije zapamtio. Krešo je umro kada je Petar imao tek dvije godine, ali neopisivo liči na oca iako ga se ne sjeća. Recimo, ja na svog oca uopšte ne ličim”, govori glumac.
U ovom projektu Kapičić je prepoznao lijepu regionalnu saradnju, koja je njega i kolege podsjetila, kako kaže, na prošla, ljepša vremena.
“Ta scena je nešto što nas povezuje. Sve oko nas je mračno. Živimo u vremenu kada su moralne vrijednosti potpuno mutirale, iskvarile se. Svi smo umorni, svakako da se neke stvari ne trebaju zaboraviti i treba ih spominjati, ali ovim novim generacijama moramo pokazivati koje su bile prave vrijednosti, kako se živjelo i podržavalo. Vaspitan sam kao Jugosloven i tako ću vaspitati svoju djecu”, ističe Kapičić.
Nada se da će umjetnici u regionu više vremena posvećivati vedrijim temama, a ne da se stalno vraćaju u mrak i ratove.
“Dovoljno je problema kada pogledamo dnevnik i naslovnice novina. Moramo da pričamo o predivnom Beogradu, Sarajevu, Zagrebu… Moji roditelji su, kao Jugosloveni, strašno proživljavali cijelu situaciju koja se dešavala devedesetih godina. Trebali bi da smognemo snage da se okrenemo jedni drugima i pomognemo. Ne podnosim nacionaliste. Za mene je čovjek- čovjek bez obzira na vjeru, boju kože ili seksualnu opredijeljenost”, iskren je glumac.
Foto: dubrovacki.hr
Cijeli svoj život Kapičić je na granici između košarke i glume. Naime, njegova majka Slobodanka Beba Zugić je glumica, koja je svoju karijeru prekinula zbog porodice.
“Kao šestogodišnjak, kada sam počeo da vladam loptom, krenuo sam na terene Crvene zvezde i trenirao košarku deset godina. Postao sam i kapiten juniora “Crvenih”. No, sve vrijeme sam paralelno nosio majčin gen i potrebu za glumom. Nekako me je to sve vrijeme lomilo, a u srednjoj se prelomilo. Otišao sam na Akademiju, a želja za košarkom je utihnula”, govori Kapičić.
I danas slobodno vrijeme voli provesti igrajući košarku sa prijateljima, a pomoglo mu je mnogo i na snimanju filma. No, Kapičić smatra da je glumački poziv najbolji izbor.
“Moj otac je bio ostvareni igrač, a ja taj kvalitet ne bih dostigao, hvala Bogu pa sam bio svjestan toga. Danas bih bio neki prosječni igrač lokalne lige i sa 30 godina ne bih ništa postigao. S druge strane, moja mama je zbog mene i brata odustala od karijere i posvetila se nama i drago mi je da sam nastavio njenim putem. Evo, uspješno se u posljednjih 14 godina bavim glumom, a mama i tata su ponosni na mene”, kaže glumac.
On je karijeru gradio pet godina i u Los Anđelesu i kaže da je to mjesto kojem će se sigurno vratiti. Ipak, danas živi na relaciji Beograd – Zagreb.
“To ljudima zvuči veoma lijepo, ali nekada je tako naporno. Idem tamo gdje me zovu i gdje me ljudi vole i gdje osjetim da je dobar projekt. Luksuz je danas baviti se poslom koji voliš. No, Zagreb je poseban, jer je tamo moja djevojka, koleginica Ivana Horvat. Bili smo zajedno i za Uskrs. Upoznali smo se na snimanju serije “Zora dubrovačka” i tako se rodila ljubav, koja traje više od godine. Veoma smo srećni”, zaključuje Kapičić.
Na ulici me prepoznaju kao Nikšu
Dok je bio u Los Anđelesu Kapičić je dobio poziv za ulogu u popularnoj hrvatskoj seriji “Larin izbor”. Nije se pokajao što je prihvatio i doselio se u Hrvatsku.
“Bio sam se uželio našeg prostora. Došao sam na šest mjeseci i ostao tri godine. S likom Nikše najduže sam živio. U toj seriji smo bili jedna porodica. Sretan sam što sam to radio i mnogo sam naučio o sebi kroz tu ulogu, a i upoznao sam predivne ljude. Na ulici me i danas prepoznaju kao Nikšu”, kaže glumac.
Izvor: www.avaz.ba, Autor: Hajrija LISIĆ
