Foto: store.pauline.org
U prostoriji su polako gorele četiri svijeće. Bila je gotovo potuna tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva svijeća reče: „Ja sam MIR – ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti.“ I odmah se ugasila.
Druga svijeća je rekla: „Ja sam VJERA – nažalost, mnogi ljudi smatraju da nisam neophodna, nema smisla da gorim i dalje.“ Tek što je to izgovorila, dunuo je lagani povjetarac i ugasio je.
Treća svijeća je žalosno progovorila: „Ja sam LJUBAV – nemam više snage, ljudi me često zaboravljaju i stavljaju po strani. Čak zaboravljaju da vole one sebi najbliže“ i istog momenta se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je ušlo dijete.
„Šta je ovo? Trebalo je da gorite do kraja“, i rekavši to, počelo je plakati.
Tada se oglasila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo da upalimo ostale svijeće. Ja sam NADA.“
Sa sjajem u očima, dijete je uzelo svijeću „nade“ i zapalilo ostale svijeće.
Plamen nade bi uvijek trebalo da tinja u našem srcu kako bi svako od nas mogao da održi, vjeru, mir i ljubav.
Izvor: duhoviti.com
