Foto: claireobeid.com
…svaka noć nije ista.
Ali svaka je teška bas kao i ona prethodna.
Tamna i gluva, iako je svaka ispunjena zvukovima.
Rječima i porukama.
Nemuštim glasovima.
Svaka noć u svojoj tami nosi novu tamu pretvorenu u opojnost zvučne razumljivosti.
Sa opažajno slušnom susretljivošću u početku potiskujem svu čarobnost te neshvatljivosti običnom čovjeku.
Ali ma koliko se.trudio da zatomim taj kakofonično sveprisutni monolog, odnekud Zvijer naćuli uši i sluša.
Zvijer po običaju, dremljivo se protegne i shvativši da cijelo vrijeme odbijam zareži i iskesi zube na mene.
Prepoznajem njene reakcije.
Znamo se već odavno.
Zvijer i ja.
Moje je Carstvo zemaljsko, pičkice nijedna.
A naše je ono gdje neće tebe biti, pizdurino nespoznata.
Ha, ha, nadaj se tome majmune glupi, zar ne vidiš da sam svugdje, ja i moja kopilad. Kaži, koliko ti košta to tvoje seratorsko i ljudsko…
Ne košta ništa, zavodniče slabih i nestrpljivih…
Pa zašto pičkice nijedna onda ne priđeš nama koji ti vedrimo i oblačimo. Zar vjeruješ u onu izmišljenu priču o pravednosti kad smo dokazali i saprali svaku vašu riječ tuđom krvlju. Od vaših kostiju smo hramove gradili a vi danas ih pohodite…
I zapamti pičkice, vaše jauke i vapaje niko nikad čuo niti će čuti…
