Crnogorci ga nisu razumjeli (5)

„Čudili su mu se što se toliko bavi knjigom, da zaboravlja na jelo i da do duboko u noć uz lojanu svijeću ili luč nešto radi...“

Knez u vladičanskoj odori (4)

„On je za glavu bio viši od lijepih ljudi svoje domovine“, piše Frančesko dal Ongaro „što je vrlo važna osobina za sticanje prava na kneževsku vlast“

Rob petrogradske ćudi (3)

Kad je pod uticajem intriga sa Cetinja ruski car Nikolaj Prvi odbio da primi Njegoša početkom 1837, on mu je poručio: naspram Istoka postoji Zapad, a naspram Petrograda je Pariz...

Crnogorski Ahiles i Orfej (2)

Tijelo starog vladike još se nije bilo ni ohladilo, a guvernadur Vukola Radonjić se energično usprotivio njegovoj potonjoj volji da ga na prestolu zamijeni sinovac Rade

Samoća je tamnica (1)

Određujući svog sinovca Rada za nasljednika, Petar Prvi Petrović Njegoš je dobro znao kakvo mu breme tovari, „kako mu malo daje za ono što mu oduzima...“

Ni majka ga ne bi poznala (6)

Leš je bio u takvom stanju da ga je jedan Đorđevićev kolega prepoznao samo po čarapama, jedinom što je od odjeće imao na sebi

Otkud cvijeće na njihovom grobu? (5)

Ko je prosijedi gospodin „iz zemlje bogova i maslina“ kojeg je jednog dana pred spomenikom Vlastimira i Milene Đorđević zatekla njihova unuka Milica?

Plavooki momak iz Atine (4)

Sve što sam se više uvjeravala da on frapantno liči na mog oca, u meni je rastao strah od šoka šta ako je on...

Tajanstveni poziv iz Alžira (3)

Kad su grobari trideset godina kasnije otvorili grob kapetana Đorđevića da bi tu sahranili i njegovu suprugu Milenu, u limenom sanduku nije bilo nijedne kosti

Nisam prisustvovala sahrani oca (2)

„Tek mjesec dana nakon nesreće, kad je navodno nađeno njegovo tijelo, majka nam je kazala da više nemamo oca“, kaže Dragana Đorđević – Putica, starija ćerka kapetana Đorđevića