Lakše je biti vladika nego čovjek (15)

Akademik Ljubomir Zuković: „U Njegoševom djelu, ima svjetlosti i putokaza za svačiji put, i to svjetlosti koja ne gasne i putokaza koji vara...“

Nije bilo po volji Svevišnjeg (14)

Njegoš je čak sedam puta sahranjivan, a najviše bure je izazvala posljednja sahrana 1974. godine, kada je srušena njegova kapela i podignut mauzolej na Lovćenu

Lovćen kao potonja želja (13)

Nikad nije do kraja razjašnjeno zašto se Njegoš opredijelio da za svog nasljednika odredi neuglednog, prgavog, nazlobrzog i iskompleksiranog Danila – Zeka Stankovog Petrovića

Nije se rodio za plakanje (12)

U nagađanjima o uzrocima Njegoševe prerane smrti postoji i jedno predanje po kojem je on, navodno, umro od posljedica dvoboja sa nekim engleskim plemićem

Život je tren između neba i groba (11)

„A naše jadno tijelo šta je... prašina s kojom se vihorovi rugaju i igraju, njom bistre istočnike vodene mute, njom sjajne zrake sunčane zatmivaju...“

Bolje dva velikana nego jedan (10)

Uprkos svemu, do danas traje sumnja da li je Ivan Mažuranić stvarni autor spjeva „Smrt Smail-age Čengića“, ili je i tome, baš kao i u samom činu ubistva nekako kumovao Njegoš

Noć skuplja vijeka (9)

U jednoj od najljepših ljubavnih pjesama u literaturi, Njegoš je potvrdio da je on, ipak, prije i iznad svega bio pjesnik i čovjek koji je volio život i sve ono lijepo što on donosi i pruža

Njegoš u zemlji samuraja (8)

Zahvaljujući profesoru Kazuu Tanaki i Hirošiju Jamasakiju Vukeliću, Njegoševi „Gorski vijenac“ i „Luča Mikrokozma“ prevedeni su i na japanski

Mislio je da je Njegoš bio nepismen (7)

Ne zna se kolikom je izdanja na srpskom jeziku do sada doživio „Gorski vijenac“, ali je izvjesno da se za minulih 166 godina u prosjeku bar jednom godišnje javljao u novim koricama

Mrtva je vjera bez dobrih djela (6)

„Čovječanstvo ne može biti spokojno i srećno dokle je podijeljeno u države koje imaju za glavni cilj: sebe, vjeru, narodnost i dinastiju...“