„Brzojavka“ koja je šokirala svijet (11)

Danko Vasović četvrt vijeka tragao za istinom o Kurtu Valdhajmu

„U trenucima neizvjesnosti kad će i da li će moja knjiga o Valdhajmu konačno ugledati svijetlo dana“, nastavlja svoju ispovijest novinar Danko Vasović „ja sam u ponedjeljak, 25. januara 1988. godine ispred zgrade `Borbe` sreo mog prijatelja, istoričara Dušana Plenču, čovjeka koji se takođe godinama ozbiljno bavio istraživanjem Valdhajmove ratne prošlosti:
`Evo ti telegram, takozvana `brzojavka`, u kojoj doslovce piše da poručnik Kurt Valdhajm traži da se 4.224 zarobljenika sa Kozare, uglavnom žena i djece, uputi u Grubišno Polje – 3.514, a u Zemun 730.`

U trenutku sam razumio da u ruci imam bombu-dokumenat, do tada najdirektniju optužbu protiv Valdhajma, a znajući Plenču, bio sam siguran i u autentičnost tog dokumenta. Još kad mi je kazao da se original čuva u Vojnoistorijskom arhivu, a sve to mi potom potvrdio i prvi čovjek te ustanove, pukovnik Antun Miletić, ja sam, zahvaljujući mom prijatelju Branku Perovanoviću, poznatom menadžeru iz Diseldorfa, koji mi je sredio da doprem do `Špigla`, otišao u Njemačku sa potpunim uvjerenjem da nosim vjeran dokumenat, koji više od svih do tada poznatih u svijetu optužuje Valdhajma.

Faksimil napisa o aferi Valdhajm u italijanskom listu „Korijere de la sera“

Kod mene nije izazvalo nikakvu sumnju ni to što je i sam Miletić insistirao da se taj dokumenat prvo pojavi u `Špiglu`, pa sam odbio sve druge ponude i interesovanja drugih svjetskih glasila i agencija, pogotovu što mi je njemački list ponudio prihvatljive uslove – 50.000 maraka za sami dokumenat i do 10.000 honorara za pojedine djelove iz moje knjige koje će naknadno objaviti u vidu feljtona.

Vrata tog velikog lista mi je, uz sve to, otvorila i Renata Flotau, dopisnik `Špigla` iz Beograda, koja je od Dušana Plenče dobila i potpisanu izjavu, garanciju da je fotokopija famozne `brzojavke` vjerna originalu, a Pleča će to istovremeno potvrditi i u izjavi za agenciju Tanjug.
Tih dana valjda nije bilo iole većeg i ozbiljnijeg glasila u svijetu koje nije citiralo `Špigl`, odnosno sadržinu telegrama, jer je to, po svim kriterijumima i uzusima, najavljivalo neminovnu i brzu abdikaciju Kurta Valdhajma, pa i njegovo pojavljivanje na optuženičkoj klupi i polaganje računa za zlodjela počinjena tokom Drugog svjetskog rata.

Zanimljivo je da su, istog dana kad je objavljen u `Špiglu`, taj dokumenat objavile i `Večernje novosti` sa potpisom Jovana Kesara, jer mu ga je, po svemu sudeći, dao lično pukovnik Miletić, koji je, to je sada jasno, suptilno vodio cijelu igru, naravno uz dogovor i sa znanjem i blagoslovom ljudi iz samog državnog vrha, prije svega ministra inostranih poslova Budimira Lončara.

Danko Vasović (desno) sa istoričarom Dušanom Plenčom

I Lončar, pa i Miletić uz njega, imali su debelih razloga i velikog ličnog interesa da spasavaju glavu Kurta Valdhajma, jer su, kako će se pokazati, slijepo izvršavali naloge sa najvišeg državnog mjesta gdje je skovan plan ove podmukle i sramotne operacije. Ja, naravno, u tom trenutku još nisam ništa sumnjao niti shvatao šta se krije iza tog simultanog objavljivanja `brzojavke` u `Špiglu` i `Večernjim novostima`. Sve sam tumačio kao posljedicu uobičajene trke i borbe za ekskluzivnost i ni na kraj pameti mi nije bilo da je sve to majstorska priprema i podla igra spasavanja zločinca koji je tada spokojno sjedio u austrijskoj predsjedničkoj stolici pošto je prije toga deset godina predstavljao i cio svijet.
I dok sam ja uživao na lovorikama senzacionalnog otkrića i pratio prepucavanja glasila koja su citirala i prenosila napise iz `Špigla` – i onih koji su dokazivali da `špekulanti žele da se obogate` u aferi `Valdhajm`, odnosno branili novoizabranog austrijskog predsjednika, i onih koji su najavljivali njegovo neizostavno i neminovno povlačenje – uslijedile su špekulacije svjetske štampe kako smo Dušan Plenča i ja pod svojevrsnom istragom u Jugoslaviji, da smo saslušavani u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove i slično.

Tim nagađanjima velikog povoda i oslonca su dale moje `Večernje novosti` koje su u subotu 6. februara 1988. godine, na 13. strani, objavile tekst pod naslovom `Obavještenje čitaocima`, koji doslovce glasi:
`U proteklih nekoliko dana u dijelu sredstava informisanja u zemlji i svijetu pominjano je na različite načine i uz razne komentare, ime novinara ‘Večernjih novosti’ Danka Vasovića povodom objavljivanja najnovijih dokumenata o djelatnosti poručnika Vermahta Kurta Valdhajma na Kozari 1942. godine u hamburškom nedjeljniku ‘Der Špigel’.

Uprkos svemu, pobijedio na predsjedničkim izborima u Austriji – Valdhajm sa suprugom i ćerkom

Redakcijski kolegijum povodom toga obavještava čitaoce ‘Večernjih novosti’ da Danko Vasović nije putovao u SR Njemačku službeno – po redakcijskom zadatku. Zbog neopravdanog odsustvovanja s posla više dana, protiv njega je poveden redovan disciplinski postupak.`
Gorčinu koju je kod mene izazvalo takvo saopštenje moje redakcije donekle je ublažila i ohrabrila me vijest koju je sutradan, 7. februara, emitovala Televizija Beograd kao prvu i najekskluzivniju u udarnom večernjem dnevniku. Pozivajući se na saopštenje lista `Der Špigl`, utemeljeno na izjavi `neimenovanog visokog jugoslovenskog funkcionera`, televizija je javila da ugledni zapadnonjemački nedjeljnik tvrdi da je u Beogradu pronađen originalni dokumenat koji potvrđuje vjerodostojnost kopije istoričara Dušana Plenče, najubojitije optužbe protiv Kurta Valdhajma, odnosno tačnost dokumenta koji je `Špigl` objavio.

Ova vijest je imala posebnu težinu jer je objavljena dan uoči događaja koji je iščekivan sa velikim zanimanjem – 8. februara je specijalna međunarodna komisija istoričara trebalo da preda svoj izvještaj o ratnoj prošlosti Kurta Valdhajma, prvo tadašnjem austrijskom kancelaru Vranickom, a zatim i samom predsjedniku Valdhajmu.

Izvještaj je zaista objavljen 8. februara u kasnim popodnevnim časovima, nakon, kako je saopštio jedan od članova komisije, određenih `kozmetičkih ispravki` učinjenih u posljednjem trenutku, vjerovatno i pod pritiskom onoga što je objavljeno prethodnog dana. Osnovni zaključak izvještaja se svodio na to da Kurt Valdhajm nije direktno počinio ratni zločin, ali iz kritičkih osvrta komisije proističe njegova ozbiljna moralna odgovornost. Čak je, recimo, i Bečka televizija javila da na osnovu izvještaja međunarodne komisije istoričara Valdhajm ne može biti optužen za ratne zločine, ali je proglašen moralno odgovornim.

Sam Valdhajm je, međutim, izjavio da ne vidi nikakvih razloga za povlačenje sa funkcije, odnosno da će ostati u stolici šefa države.“

O zločinu u Jugoslaviji bez Jugoslavije
Austrijska vlada je, nakon jednog njegovog istupanja na televiziji, odbila predlog da beogradski istoričar Dušan Plenča bude član međunarodne komisije istoričara, koja se bavila ispitivanjem Valdhajmove ratne biografije, a predsjednik te komisije, Švajcarac Hans Rudolf Kurc je potom kazao da će Plenču ipak saslušati i omogućiti mu da kaže do kakvih je podataka on došao u svojim istraživanjima:
„Kao svjedok – samo se ide na sud!“, oštro je reagovao Plenča. „Ja sigurno neću ići u Beč jer njima očigledno nije ni stalo do istine. Oni se igraju demokratije i sramota je da o genocidu u Jugoslaviji, konkretno na Kozari, priča Manfred Meseršmit (jedan od sedam članova komisije, prim. B.S), ne samo zbog toga što sam saznao da je i on bio poručnik Vermahta, već zato što su zločini za koje se tereti Kurt Valdhajm počinjeni na tlu Jugoslavije. Smatram da komisija ne može mjerodavno raspravljati o genocidu u Jugoslaviji bez jugoslavenskih predstavnika. Takav status (status svedoka, prim. B.S) je uvreda i za mene i za moju zemlju.“

Budo Simonović
(Sjutra: POTURILI SU MI KUKAVIČJE JAJE )

Оставите одговор