Zgrada je uglavnom netaknuta od kada je napuštena, ali je priroda izmijenila njen izgled do neprepoznatljivosti
Vindiš kaže da se ne osjeća nimalo prijatno kada se sam nađe u ovakvoj zgradi.
“Ako se pozabavite istorijom ovakvih mjesta shvatate da se se tu dešavale loše stvari. Mentalne ustanove mogu biti zastrašujuće kada ste sami, a vjetar zalupi vrata”, kaže on, ali priznaje da rado posjećuje mjesta koja asociraju na neka prošla vremena.
Medicinska oprema više podsjeća na scena mučenja iz nekog filma o Džejmsu Bondu nego na ustanovu za liječenje
“Pobuđuju mi maštu i mogu da zamislim kako su izgledala u prošlosti i šta se na njima dešavalo”, kaže on.
Rendgenski snimci na prozorima svjedoče o povredama davno zaboravljenih pacijenata
Njegove fotografije svjedoče o tome koliko dugo su ove ustanove bile napuštene. Biljke rastu na podu i plafonu, a zastrašujućem utisku doprinosi i paučina. I sam pogled na usamljena invalidska kolica u praznoj prostoriji i kadu napunjenu kišnicom dovoljan je da vas podiđe jeza.
Kada su pacijenti otišli, u bolnici su se nastanili pauci
“Vidio sam mnogo ovakvih ‘strašnih’ mjesta i navikao sam na njih. Ne plašim se više, ali sasvim sigurno osjećam posebnu atmosferu u njima”, kaže on.
Izvor: blic.rs
Foto: Profilmedia.rs
