Tajne bosanskih piramida: Ovdje i kompas ponekad poludi (3)

Piramida sunca iznad Visokog

U priču o bosanskim piramidama od prije osam godina je uvrštena i Gornja Vratnica, maleno, egzotično mjestance u jednoj od lijepih zelenih dolina u široj okolini, na oko pet kilometara od Visokog. Oni koji vjeruju u ovu priču i smatraju da sve ovo nije bajka sada dokazuju da je ova istočna kapija Visokog, ustvari, centralno mjesto doline piramida – da se ovdje nalazi grobnica njenih graditelja!

Sva pažnja je usredsređena na travnatu kupastu, pravilno zaobljenu glavicu koja se poput džinovskog stoga sijena diže iznad Vratnice. To uzvišenje do skoro je izazivalo neko strahopoštovanje i od njega su, kažu, zazirali kosci i čobani a posebno zadocnjeli putnici koje bi tu negdje na drumu noć zatekla.

Admir Tatar pokazuje neobične reljefe i fuge na stijenama otkopanim na brdu iznad Gornje Vratnice

Zovu ga Toprakalija, a ime je izgleda dobilo po nekom glasovitom turskom junaku pred kojim je, kud god je hodio, gdje god bi se pojavio, najprije stizala slava i strahopoštovanje. Našli su se, ipak, oni koji su mu poradili o glavi – poginuo je tu negdje u boju za Vratnicu. Iako je u dolini podno uzvišenja Toprakalija staro tursko groblje, glasoviti junak nije u njemu sahranjen već na samom uzvišenju – posebnom junaku i posebno mesto za vječno počivalo. Na njegovom gotovo tri metra dugom grobu nema uobičajenih turskih nišana već dva klasična mramora po kojima se nikako ne bi moglo zaključiti da je tu sahranjen musliman.

„Nakon prvih provjera i ovdje smo započeli otkopavanja, doduše samo na jednom dijelu na kojem su to dozvolili vlasnici imanja“, kazuje Admir Tatar, mladi profesor odbrane i bezbjednosti, koji rukovodi radovima i sav se predao ovom poslu. „Sve se radi na čisto dobrovoljnoj osnovi. Počeli smo sa djecom, a poslije su nam pristupili i njihovi roditelji i nakon mjesec dana rada ukazali su se zaista frapantni rezultati pred kojima niko ne može ostati ravnodušan.“

Glavica Toprakalija iznad Gornje Vratnice

Ovdje su otkriveni slojevi ogromnih, pravilnih i potpuno pravilno i simetrično složenih ploča, horizontalno položenih i za oko pet stepeni nagnutih prema unutrašnjosti brda. I ovdje je riječ o sitnozrnastom pješčaru, velikim blokovima jednake debljine i istovjetne valovite ornamentike na gornjoj površini, sa fugama jednake širine i uglavnom neispunjenim nikakvim vezivnim meterijalom (najveći do sada otkopani blok je, kako je izračunato, težak više od dvadeset i tri tone):
„Blokovi su slagani po jednoj utvrđenoj šemi i simetriji“, objašnjava Admir Tatar. „Na šezdesetak santimetara debele ploče ide sloj gline debeo četrdesetak santimetara, potom sloj pijeska iste debljine. Na to dođe sloj betona slične debljine pa opet istim redom. Georadarskim snimanjima koja su izvršili njemački stručnjaci iz Frankfurta došlo se do podataka da u unutrašnjosti brda postoje određene prostorije i hodnici pa se na osnovu toga pretpostavlja da bi ovo mogla biti grobnica graditelja piramida. Sve to je uglavnom potvrđeno i geološkim bušenjem. Sonda je doprla do sedamdesetog metra u utrobu brda visokog, inače, osamdeset i četiri metra. Na dubini od pedeset četiri metra smo naišli na sloj betona debeo oko četiri metra, potom na šupljinu od oko dva metra pa opet na sloj betona. Zanimljivo je da je sonda naišla u jednom trenutku i na vodu koja je u prvi mah šiknula na vrh brda ali je onda ipak nestala kad je popustio unutrašnji pritisak koji je izbacio.“

Neobični grob Toprak Alije visoko iznad groblja u kojem počiva obični muslimanski svijet

Admir Tatar tvrdi da su na Toprakaliju dolazili i brojni drugi stručnjaci iz inostranstva i da su bili zadivljeni onim što je tu otkriveno. Posebno su bila zanimljiva zapažanja Britanca dr Haria Olfilda, koji je izvršio snimanja specijalnom kamerom i utvrdio da u brdu postoji takozvani energetski vrtlog te da to što na njemu ranije nego igde uokolo okopni snijeg nije ništa čudno:
„To bi moglo biti i objašnjenje jedne doista nesvakidašnje pojave na ovom uzvišenju: ovdje ponekad i kompas poludi! Inače, pojedini botaničari su već utvrdili da ovdje rastu i neke neobične trave kojih nema nigde drugde sem na padinama brda Visočica, Krstac i Plješevica, odnosno na piramidama sunca, zmaja i mjeseca“, kaže Admir Tatar.

Odlazeći iz Visokog prije sedam godina kad je nastao ovaj zapis, u najmanju ruku zbunjen svim onim što sam vidio i čuo o bosanskim piramidama, pomalo i zadivljen upornošću onih koji dokazuju da sve to nije slučajnost, prisjetio sam se jedne misli znamenitog hodoljuba i putopisca Zuka Džumhura. Putujući u nekoj prilici kroz kanjon Morače, on je zapisao da bi bio “smrtni greh proći kroz Crnu Goru, a ne prošetati ovom njenom najdužom i najlepšom ulicom… veličanstvenom avenijom, sazdanom u jednom dugom trenutku pijanstva i mahnitanja srdite prirode“.

I ono što se može vidjeti u dolini Bosne, u okolini Visokog, zanimljivo je i za divljenje, svejedno da li je plod mašte ili nekog dugog pijanog mahnitanja prirode.

Otkopane kamene naslage na brdu iznad Gornje Vratnice

Za i protiv
Među onima koji čvrsto vjeruje da su visočke piramide djelo ljudske ruke je i poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić, koji veli da „dokazi o postojanju kamenih građevina u Visokom nijesu više stvar vjere jednog čovjeka već pitanje iskrenosti i priznavanja činjenica.“ Sulejman Tihić je čak zatražio zaštitu za bosanske piramide od Uneskoa, dok je Haris Silajdžić svojevremeno zapazio da je to „dobro za biznis“ i snažno podržao Osmanagića.
Na drugoj strani, pak, brojni stručnjaci iz ove oblasti sumnjičavo vrte glavom ili energično negiraju da je to čovekovo djelo. Pored ostalih i profesor Rudarsko-geološkog fakuletata u Tuzli dr Sejfudin Vrabac, koji je kategoričan da je to „prirodna geološka tvorevina.“

Dobrovoljci svakodnevno otkopavaju kamenje u podnožju glavice Toprak Alija

Ne može bez politike
Ni ova bosanska priča, naravno, nije mogla proći bez političkih, vjerskih i drugih nadgornjavanja i pokušaja da se dokaže nešto što nema veze ni sa jednom egzaktnom naukom iz ove oblasti. O tome, pored ostalog, govori i jedno pismo Samira Osmanagića Sulejmanu Tihiću u kojem ga obavještava da „antropološka genetika potvrđuje kontinuirano prisustvo ljudskih zajednica na području BiH u periodu od 27.000 godina, što nas čini, pored Baska, najstarijim u Evropi“. Slijedi zaključak da „kulturu nijesu donijeli u Bosnu narodi srednje i sjeverne Evrope, već obrnuto“ i tvrdnja da na prostoru BiH ima 60 odsto potomaka Prailira, 30 odsto potomaka došljaka iz Ukrajine i 10 odsto došljaka sa Bliskog i Srednjeg istoka.
„Najveća greška leži u mišljenju da arheologija može dati odgovore na pitanja etnogeneze“, veli, nasuprot tome, profesor arheologije iz Ljubljane i sekretar Evropske asocijacije arheologa dr Predrag Novaković u intervjuu sarajevskom magazinu „Dani“, negirajući „brojne autohtonističke teorije, koje bi nenaučnim metodima željele dokazati kontinuirano prisustvo određenog balkanskog naroda od praistorije“.

Budo Simonović

Оставите одговор