Surovi danski društveni eksperiment sa Eskimima

Helena Tisen (dolje lijevo) sa roditeljima i bratom i sestrom na Grenlandu

Danska vlada je 1950-ih godine grupu djece Eskima odvela iz svojih domova na Grenlandu kako bi od njih napravila prave male Dance koji bi u budućnosti „modernizovali“ zaostali Grenland. Ispovijest Helene Tisen, koja je bila dio „programa“ za koji je saznala tek nakon 52. godine, ispunjen je bolom i tugom.

Helena Tisen se još sjeća lijepog ljetnjeg dana 1951. godine kad su dva Danca došla u njenu kuću na Grenlandu, koji je bio Danska kolonija, i pitala njenu majku da li bi bila spremna da pošalje ćerku u Dansku, piše BBC.

U to vrijeme sitacija na Grenlandu nije bila nimalo sjajna. Većina stanovništva je živjela je od ribolova, tuberkuloza je harala, a tek mali procenat stanovništva je pričao danski. Kako bi modernizovali društvo Danci su smislili surov plan.

Danske vlasti su poslale telegrame lokalnim svještenicima i službenicima od kojih su tražili da pronađu „inteligentnu djecu staru između šest i 10 godina“.

Njihov plan je bio da uz pomoć dobrotvorne ogranizacije „Save the Children Denmark“ djecu dovedu u danske porodice gdje su trebala da se ukalupe kao mali Danci.

Iako prvobitno niko nije želio da ustupi djecu, na kraju je 21 porodica ipak pristala, ili je bila primorana, na ovaj korak.

Helenin otac je umro od tuberkuloze tri mjeseca prije toga, pa je majka, koja je ostala sama s troje male djece, na kraju pristala uz obećanje da će joj vratiti ćerku za šest mjeseci.

Od karantina do kuće s ograničenim kretanjem

Posjeta danske kraljice

Na ovaj put je krenulo 21 dijete, a svi su bili smješteni u jednom karantinu u Kopenhagenu. Tu su ih smjestili jer je postojao strah da boluju od nečeg zaraznog.

Dolazak malih Eskima bila je toliko značajna stvar da ih je lično posjetila danska kraljica.

Djeca su nakon toga poslata u hraniteljske porodice širom zemlje, a u decembru 1951. godine objavljen je veliki novinarski tekst u kome je pisalo da je eksperiment potpuno uspio i da su se djeca prilagodila novim uslovima života, kao i da su naučila jezik.

Helena, koja je još u karantinu oboljela od ekcema, bila je smještena kod ljekarske porodice.

– Nisam se osjećala dobrodošlo u toj porodici. Osjećala sam se kao stranac. Majka je imala psihičkih problema i cijelo vreme je ležala u krevetu. Odraslima nisam vjerovala jer su me poslali u Dansku. Kad god bi me nešto pitala, odmahivala bi glavom jer nisam željela da pričam sa njom – prisjeća se Helena.

Nakon nekoliko mjeseci Helena je ozdravila pa su je prebacili u drugu porodicu koji su, u poređenju sa prvima, bili divni.

Sljedeće godine, 16 od 22 malih Eskima, uključujući i Helenu, vraćeni su na Grenland.

Tako blizu, a tako daleko

Helena Tisen sasvim desno na slici nastaloj na Grenlandu

Kad su se vratili u Nuk, deca su bila presrećna što vide svoje roditelje, ali su vrlo brzo shvatila da su zaboravili materinji jezik i da više ne mogu da međusobno komuniciraju. Međutim, to nije bio najveći šok koji su doživjeli.

Danski Crveni krst je u međuvremenu u Nuku napravio sirotište u kome su trebala da žive djeca koja su bila u Danskoj jer „ne bi trebala da žive sa svojim roditeljima jer su tu „lošiji“ uslovi od onih na koje su se u međuvremenu navikli“.

Tako su djecu odvojili od roditelja i odveli u sirotište, dok su im roditelji živjeli u istom gradu. U sirotištu su naravno nastavili da pričaju danski, pa mnogi od njih više nikada nisu uspostavili blizak odnos sa svojim biološkim roditeljima.

– Bila sam jako ljuta zbog majčine odluke da me pošalje u Dansku. Stvarno sam bila ljuta i što me je pustila i što je nakon toga dopustila da odrastem u sirotištu dok je ona živela u istom gradu – ispričala je Helena koja nije znala da njena majka nije imala nikakvog uticaja o sudbini svoje ćerke.

Šta to bijahu dječija prava?

Tek 1996. godine Helena je otkrila da su je odveli od majke i da je bila dio eksperimenta.

– Cijelog života nisam mogla da shvatim zašto sam često tužna i zašto puno plačem. Kad sam upoznala supruga 1967. godine, skoro je odustao od naše veze koliko sam bila depresivna – rekla je Helena, koja se uprkos svemu udala za Danca.

Eksperiment je prvi put razotkriven kada je danski pisac slučajno pronašao dokumente u Državnoj arhivi. U dokumentima je bilo zabilježeno sve u vezi sa eksperimentom koji je ovu nesrećnu djecu smjestio na marginu vlastitog društva, pa su mnogi od njih postali alkoholičari i umrli mladi, dok su drugi postali beskućnici.

1998. godine Helene je primila pismo od danskog Crvenog krsta u kome se izvinjavaju za svoju ulogu u cijelom eksperimentu, dok se „Save the Children Denmark“ službeno izvinuo tek 2009. godine.

S druge strane, danska vlada nikad nije pokazala žaljenje zbog očitog kršenja osnovnih dječjih prava.

Izvor: blic.rs BBC
Foto: BBC

Оставите одговор