Nikšićki imenik – Lijepa, Moja, Vidosava

Vidosava Vida Gardašević

Prva slova naučih od moje divne učiteljice Vidosave Vide Gardašević u Osnovnoj školi ,,Braća Labudović“, kod stadiona omiljenog  FK ,, Sutjeska“ i ,,složih“ ih , uz pomoć komšije, nažalost, rano, preminulog  Duška Bulajića.

Čini mi se, da ni sada, ovo ne bih pisao …

Oprosti, učiteljice!!!

Baš sam lijepo recitovao.

Bijaše u Sportskom centru u rodnom gradu moj koncert za djecu…

Jedan, od mnogih.

Skupio se grad.

,,Ludi“ dan.

Moj buket, moje cvijeće, Moja Učiteljica, moj Ponos i Dika.

U blizini  ,,Pazarišta“ , njena kuća.

Poziv da dođe, da pozdravi publiku.

,,Šta ćemo da popijemo, Radojica?“, izgovori…

“Rakiju”, rekoh.

Napi me – učiteljica.

Niko se sa tim ne može pohvaliti…

Ja, e, baš, ja!

Dođe, Moj grad.

Hiljade mališana, hiljade roditelja.

Puno!

Nikšiću, jes li to, Ti ?

Moja ,,stara“ ( ne govorim istinu) i penzionisana ,,vodvilja“…

,,Dragi prijatelji, moji Nikšićani, (izađe na binu ko đevojka), Radojica je slao listice Vlahu iz pismenog iz matematike ( moj sjajni drugar Veselin Vlahović – poštenje i atletičar, kasnije član beogradskog ,,Partizan-a“ i priznati  sportista), i ja ga ufatih…

Neće da prizna…

Da znate..“

Prekidoh je.

Nažalost.

Hvala, draga, Moja!

Nijesam znao da je umrla 2015.

I sam sam, tada,umirao.

Inženjer , odozgo, sve će upakovati!

Ljubavi moja, Moja Učiteljice, spavaj, mirno…

Opet ću ti donijeti buket…

Sad, govorim istinu!

Moja Učiteljica, Čovjek, Majka, Naša…

Vidosava Vida Gardašević,učiteljica.

Radojica Bogi Stanković

 

 

 

Оставите одговор