Nikšićki imenik – Dama u bijelom

Gordana Sarić

Unazad nekoliko godina, pripremah svoju knjigu poezije ,,Da si ovdje draga moja mati“.

U komšiliku moje majke ugledah u krasnoj bijeloj haljini, gospođu profesoricu francuskog jezika u penziji (ali mi vjerujte na riječ – kao da je pošla na pripravnički) sitnog, gospodskog hoda sa prepoznatljivom narandžastom kosom (ili sam daltonista ?) i sa osmjehom i neobično pozitivnom bojom glasa i u trenutku mi pade na pamet da bi bilo lijepo da mi kritički napiše predgovor za moju knjižicu za mog starog i milog roditelja.

Prošetah do obližnje kuće i tako bi.

Bi joj drago i sve to završi kako samo mogu takve gospođe.

Usput me je i nasmijala nekoliko puta i cvijeće pred Njenom kućom, bi mi još draže i bi mi opojni miris u nosnim  kanalima, baš zadugo.

Mislim da mi je i tako ,,mirisno“ i primljena nova knjiga.

Došlo je vrijeme da joj se zahvalim i da uđe u moj imenik kao energiju koji širi gdje god dođe.

Od ranog djetinjstva je znala šta hoće i bila i ostala  u svemu svoja.

Vrlo rano je krenula stazama umjetnosti, kulture i svojom srećom oblikovala sebi svojstvenu ljepotu, plemenitost i lijepu riječ.

Tako vižljasto leptirava uspjela je i sama da se upiše u prvi razred, pošto joj je najbolja drugarica sa tatom krenula da se upiše…

A, što ne bi i Ona?

Postaje član više sekcija: dramske, recitatorske, literarne, muzičke…

Svira klavir.

U Konjicu, gdje je odrastala, specifična i posebna – kao dan danas, ,,pravila“ je priredbe u dvorištu, ali je glumila i u Amaterskom pozorištu ,,Neretva“ u Konjicu, a kasnije na fakultetu u Akademskom pozorištu ,,Slobodan Princip Seljo“, gdje je dobijala nagrade za glumu i recitaciju.

Za ovu priču mi je vrlo važno  napomenuti, da moja Prijateljica, potiče iz mađarske porodice Losonci…

A, zašto?

Djed Hugo je bio doktor veterine, a otac Vilim vojno lice i divno je pisao i svirao violinu, tako da je od njega naslijedila dar za pisanje i muziku.

Majka Antonija je divno slikala, tako da je Njena sestra, Dijana Repaš od nje naslijedila dar i likovni je umjetnik u Londonu.

Velika i besmrtna ljubav ,,moje priče” je dr Momo, internista, kardiolog (nažalost, počivši) , šahista, vječna inspiracija i većina pjesama je njemu posvećena.

Nataša, farmaceut i Igor, tehnolog, Njihova divna djeca ,između pomenutog su uspješni FIDE majstori šaha.

Moja drugarica je i baka i vrlo humana žena.

Ne postoji manifestacija gdje Njen veseli duh ne razgoni tamne oblake, ako ih ima.

Dobitnik je više nagrada i priznanja, ali je najznačajnija ona Našeg grada: ,,18. septembar”.

Stvara i stvaraće i za djecu i za odrasle, ali je, iskreno, najviše volim kad je u svom ,, Kraljevstvu Šigi Migi”.

Naša, Dama, Profesor…

Gordana Sarić – pjesnikinja.

Radojica Bogi Stanković

 

 

 

 

 

 

 

Оставите одговор