Džoni Štulić: Ne želim da umrem u bijedi

Foto: doznajemo.com

Prije izvjesnog vremena, odbačene su u beogradskom sudu žalbe Džonijevog advokata Stevana Jankovića, koji je pokrenuo postupak protiv izdavačke kuće “Plato”, te diskografskih kuća “Komuna” i “Hi-fi”, a sve zbog kršenja autorskih prava. Sličan postupak za utvrđivanje materijalne štete, zbog neovlašćenog iskorišćavanja “Azrine” diskografije, pokrenut je u Hrvatskoj protiv “Kroacije rekordsa” bivšeg “Jugotona”. Branimir – Džoni Štulić je i dalje u nekoj vrsti izgnanstva u svom domu u Holandiji i kako kaže za “Blic” prilično je ljut zbog svega toga.

“Sudovi u Srbiji su bar prihvatili žalbe mojih advokata, dok u Hrvatskoj nisu čak željeli ni da započnu postupak. Ja sam zaista jedinstven slučaj vjerovatno u svijetu, da mi za sve moje muzičke i literarne radove nisu plaćani zasluženi honorari. Mnogi misle da meni nije stalo do novca, ali ja ne razmišljam tako. Normalno je da dobijem novac koji sam pošteno zaradio. Niko mi ne može uzeti dušu. Bluz pjevačica Bili Holidej je umrla u bijedi, a ja kažem nije sirota Bili, već kompozitor i pisac Džoni, ne bih da skončam tako”, kaže Štulić koji i dalje u gradiću Houtenu živi bez ličnih dokumenata.

On i dalje tvrdi da nikada nije potpisao nikakve ugovore sa izdavačkim kućama za svoja djela dodajući da je početkom osamdesetih, da bi dobio honorare, morao da se učlani u SOKOJ. Međutim, priča Štulić, uz izgovor da zbog sistemskih grešaka i zbog navodnog prelaska na kompjuterski sistem, SOKOJ mu nikada ništa isplatio ništa na ime tijantema.

“Iz SOKOJ-a sam izašao u februaru 1981. godine. Od tada pa sve do dana današnjeg pjesme “Azre”, moji kasniji solo albumi, stalno se reizdaju, kao i moja sabrana djela koja je štampao “Plato”. Ja za trideset godina eksploatacije mojih djela ne mogu da pravdu dobijem ni na sudu. Moji zahtjevi budu odbačeni i zastarjeli. A za to vrijeme, mnogi puno zarađuju na mojim djelima. To se može uporediti sa razduživanjem u vojsci. Kad se neko razdužuje u vojci, a neko mu je ukrao opasač, on ga krade drugom vojniku, sledeći put vojnik koga su pokrali krade opasač novom regrutu i tako unedogled. Neko ko se jednom bude ozbiljno upustio u razmjere pljačke moga djela i sve to bude objelodanio i dokumentovao, zaslužuje Pulicerovu nagradu”, kaže Džoni.

Izvor: Vladimir Đurić Đura, blic.rs

 

Оставите одговор