Bule – na granici razumnog i iracionalnog

Kad heroj postane antiheroj, lijepo – ružno, uzvišeno – skaradno, realno – izokrenuto. Pisac koji je uzdrmao javnost, šokirao, zasmijavao i izvrtao stvarnost – Miodrag Bulatović

12822150_10207607367041177_1291408046_n
Foto: static.kupindoslike.com

Balkan nije samo geografski region na jugoistoku Evrope, već je postao savršena metafora zla, primitivizma i ograničenosti. Brdovito poluostrvo postalo je skladište loših navika, grubih riječi i lažnih heroja. Vođeni pogrešnim idealima u opštem haosu lukavog morala i čistoće heroji postaju antiheroji. Deformacija društva, izopačenost vrijednosti i bolesni intelekt ukinuli su sve osobine čovječnosti, što za rezultat ima antičovjeka čiji imperativ postaje snalaženje  i preživljavanje u prostoru  ludila i izopačenosti.

Pisac koji glasno u svojim djelima zagovara ovakav način pisanja kako bi ukazao na potrebu jačanja kritičkog razuma i akcentovao mogućnost preobražaja uz preostajanja sve manjeg vremena za to upravo je, uvijek osporavan i kritikovan, Miodrag Bulatović. Dječak nemirnog duha rođen na krševitom crnogorskom tlu od malena pokazuje skolonost ka rušenju svih ustaljenjih pravila i kanona, pokazuje oštar otpor prema opštim pravilima života i ponašanja, uporno se gnušajući svega što mu se nameće i što se od njega zahtijeva. Takav je bio i u svijetu književnosti.

Uvijek na granici razumnog i iracionalnog, Bulatović u svijet književnosti unosi brutalnost, ludost i potpunu izokrenutost. Neukrotivost i nemogućnost povinovanja doveli su do upornog osporavanja njegovog imena u književnosti, odnosno kulturi uopšte.Svojim ironičnim stavovima, pun cinizma i oštrih riječi, nikako se nije uklapao u uštogljeni svijet nekadašnjeg bivstovanja, ali je tvrdoglavo tjerao po svome, ne dozvoljavajući da ga zastraže i obeshrabre u nastojaću da prikaže jednu novu stranu književnog stvaralaštva.

Pisac mračnih i demonskih sila koji naglašava da se u društvenoj zajednici pune dominantne odvratnosti mogu odgajati jedino društveno nestabilne ličnosti, tj. demoni,  uzdrmao je javnost svojim djelima, a posebno romanom „Crveni petao leti prema nebu“ koji njegovo stvaralaštvo uzdiše na mjesto koje mu je odavno pripadalo. Roman „Crveni petao leti prema nebu“ prepun je preplitanja značenja, lišen logičnih i ograničavajućih pravila i kao takav predstavlja svojevrsni intelektualni izazov čije razumijevanje, odnosno tumačenje, dovodi do kvalitetnijeg doživljaja djela. S posebnom umjetničkom osjetljivošću, istančanim manirom poetičke narativnosti i nepoklobljivim namjerama Bulatović je uspio da pronikne u najdublje dijelove ljudske duše, sumirajući nesreću i patnju življenja u jednom autodestruktivnom društvu.  Preveden na više od dvadeset jezika, ovaj roman je potpuno razorio herojski mit. Dekonstukcija tog mita izvršena je lucidnim metodama razaranja svih pravila i kanona. Bulatovićeva želja da šokira i uznemiri izgradila je sasvim nestvarne ali tako orginalne i upečatljive likove.

Luda Mara i Muharem, likovi iz romana „Crveni petao leti prema nebu jednostavne, nevine poetske ljudske duše, usljed nesnalaženja u indoktrinisanom sistemu bivaju proglašeni ludim i izloženi stalnom podsmijehu. Njihova dobrota, poštenje i ljubav ne nalaze put do izvitoperenih demona rđavih karaktera. Petao kao snažan  simbol hrabrosti, odvažnosti, nade  i dobrote, kao što i sam naslov romana sugeriše, leti prema nebeskom prostoru, prostoru dobra, otimajući se ljudskoj niskosti i razvratnosti. Služeći se groteskom, Miodrag Bulatović je prikazao prostor u kojem bolje ne postoji, prostor vječite tame i demoskih sila tako da postaje jasno da jedino zlo može upravljati takvim svijetom. Primitivni mentalitet opterećen mitovima stvara društvo bez moralnog kompasa. Aposlutno dobro biva osuđeno na patnju i sram. Nesrećne sudbine Muharema i lude Mare, kao nosioca vjere u  zemlji sa koje će iščeznuti patnja i bol , simboli ljubavi i sreće, naglašavaju da je u svijetu obavijenom bjelinom i besmislom nemoguće opstati. Obavijajući bjelinom prostor u romanu „Crveni petao leti prema nebu“ („A put je, i iza njih i ispred njih, bio izrovan i beo“) Bulatović sugeriše da društvo izgrađeno na temeljima zla i besmisla nema mogućnost preobražaja. U njegovim djelima dobro, iako prisutno, ostaje zauvijek nedostižno i daleko upravo zbog činjenice da je stvoreno na postulatima pogrešnih ideala i loših riječi.

Uvijek na granici ludosti i genijalnosti, krhkosti i surovosti, ironičnosti i ciničnosti, Bulatović je u svojim djelima uspio stvoriti sliku jedne opšte zaraze društva koja teži razvratnosti i propasti. Ne želeći da se to desi njegovoj zemlji i narodu, sanjajući dan kada će joj se vratiti dopustio je da bjelina oboji njegove posljednje dane življenja.

Život i djelo Miodraga Bulatovića prekriva bijela boja poraza budući da ga njegova domovina nije znala poštovati ni cijeniti onoliko koliko je zaslužio.

Nina D. Marković

Оставите одговор