Foto: wikimedia.org
Čovjek je otišao u brijačnicu ošišati svoju kosu i skratiti bradu kao i obično. Počeo je pričati sa brijačem. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Brijač je rekao: „Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da Bog postoji kao što si ti to rekao.“ „Zašto si to rekao?“ – upitao je čovjek.
„Pa to je tako jednostavno, samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji; da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari.“ Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.
Brijač je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je brijaču: „Znaš što? Brijači ne postoje.“
„Kako ne postoje?“ – upitao je brijač.
„Ne!“ – čovjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici“
„Ah, brijači postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“
„Tačno!“- potvrdio je čovjek.
Izvor: sveti-juraj.org
