Vladimir Pištalo: Pisac mora da izda očekivanja čitalaca

Vladimir Pištalo već nekoliko godina piše roman o Ivu Andriću i kaže da ga zamišlja kao putopis iz nečijeg psihološkog svijeta – Andrića doživljava kao psihološkog pisca koji ga je formirao kao nijedan drugi

trg
Foto: www.radiohercegnovi.net

“Svojim djelima Vladimir Pištalo nam pokazuje koliko je on drugačiji pisac, koliko može moćno da se pripovjeda iz jedne rečenice, koliko može da se igra sa metaforama, kako može pjesnički jezik, jezik koji vas uzdiže da integriše u prozni izraz, u prozni diskurs, da priča suverenu priču koja će nas podići, uz pomoć koje ćete malo lelujati, malo hodati po oblacima, van onoga što jeste klasična struktura proznog diskursa”, kazao je književnik i književni kritičar Nenad Šaponja predstavljaući djelo književnika Vladimira Pištala u subotu veče na Trgu od knjige.

Autor romana Venecija i Milenijum u Beogradu, predavač na američkom Beker koledžu, Pištalo je i dobitnik NIN-ove nagrade za roman Tesla, portret među maskama.

“Tesla je fascinantna tema, veliki život, velika biografija. Sa druge strane nije lako od toga napraviti literaturu, literatura moja da isijava ljepotu iz sebe, jako je teško od toga napraviti nešto što se izdvaja i što jeste drugačije. Vladimir je to uspeo. Knjiga je postala jedna od najčitanijih, ušla je u čitanke, prevedena je na trinaest jezika”, kazao je Šaponja.

Vladimir Pištalo već nekoliko godina piše roman o Ivu Andriću i kaže da ga zamišlja kao putopis iz nečijeg psihološkog svijeta – Andrića doživljava kao psihološkog pisca koji ga je formirao kao nijedan drugi.

“Uvijek sam imao utisak da je Ivo Andrić, možda će ovo zvučati pretenciozno, nepročitan, jer ga čitaju tolike godine, ali ga čitaju u jednom predvidljivom maniru. Nema realiste bez realnosti. Kod Iva Andrića baš i nemate realnosti, on stalno nagađa šta se dešava, on misli da naš puls može da se pretvori u zemljotres. I sa tim subjektivnim, on neprestano nagađa o realnosti. Kod njega nema definitivnog realiteta, a onda ne može biti ni realista. Ljudi su uvek govorili kako je on uvek ćutao, kako je bio nekako nedostupan. I uvek je bila ta priča „ A zašto je on ćutao, šta je on toliko krio tom svojom ćutnjom“ . Andrić je voleo ljude, ali im nije verovao”, ustvrdio je Pištalo.

“Pisac uvek mora da izda očekivanja čitalaca, ako bih ja tačno napisao ono što vi očekujete da ću napisati, onda nisam morao ni da napišem”, uvjeren je Pištalo.

Park Logovskoj: Roman o Ljudskoj duši

Predstavljajući roman Park Logovskoj autorke Dane Todorović, novinar, esejista i teoretičar medija Đorđe Malavrazić je ustvrdio da ona piše o ljudskoj duši.

191950fa9ba2df9aafd7a0dbd6069243
Foto: Slavica Kosić, vijesti.me

“Piše o njenim večnim raspinjanjima, a da je to ipak prava tema pokazuje podatak da su oba njena romana čak i u ovom vremenu oduševljenja ili možda zbog rastuće praznine oko nas i u nama izazvala dobar prijem i kod kritike i kod publike. To što je bila u najužem izboru za NINovu nagradu, pouzdan je znak da njena knjiga pored tematske osobenosti, poseduje i čisto književne kvalitete”, konstatovao je Malavrazić.

“U romanu, ona je izabrala izmaštana mjesta i izmaštani park Logovskoj, dakle jedan ruski ambijent, vjerovatno iz 19-og vijeka, bližih određenja nema, a to odmah budi asocijacije na kulutru u kojoj se najviše i najbolje sjećamo Dostojevskog, pisca koji piše o ljudskoj duši… Taj početni semantički kapital uvećan je za objašnjenje da izraz Logovskoj ima za osnovu reč logo, jazbina, pećina, log, kako i mi kažemo.

“Njene misli, o čovjekovom duhovnom napretku šire koncept razumjevanja djela i na taj način što uvodi citate, iz djela van hrišćanskih mislilaca. Ideja je zapravo da mudraci iz cijeloga svijeta u raznim varijacijama dolaze do istih zaključaka, da čovjek mora da se suoči sa samim sobom, i da spozna samoga sebe da bi se usavršavao i psihički napredovao”, istakao je Malavrazić.

„Dana Todorović načinila je pravi podvig uspjevši da jednu apstraktnu zamisao, nešto što se dešava samo u glavi , što je čisto unutrašnje konkretno, spoji i gotovo dramski razvije pred čitaocem, putem dijaloga likova i radnji“, ocijenio je Malavrazić.

Dane Todorović, spisateljka koja se školovala u Budimpešti, Detroitu, Indijanopolisu, Njujorku i Londonu, kazala je da je “imala neobičan put, trnovit, PUT koji za ljude sa strane ne deluje tako”.

U 15-oj godini otišla je u Ameriku, preselila se od roditelja, a onda se svake godine selila, i to u periodu “kad dijete treba da je dijete, kada mu je najpotrebnije porodično gnijezdo“.

“Ja sam osjećala stravičnu, stravičnu usamljenost, koja ne može da se opiše, posebno ne u mentalitetu koji je sasvim drugačiji od ovog našeg. I tu je počelo ovo moje traganje za suštinom, za smislom. Moram da priznam da je sva religija meni jako strana, zato što je to meni uvek bilo trebanje i moranje, a moja duša je nekako baš tražila da bukvalno samo svoje srce slušam. Dugo sam se borila sa strahovima, i traženjem sebe, to jeste bio težak i trnovit put, ali su čuda koja mi je ta vera donijela nešto nevjerovatno. Čovjek treba sam da osjeti u sebi šta je njegov put“, objasnila je Dana Todorović .

U muzičkom dijelu programa nastupili su Đuro Poznanović i Stevan Tomašević, profesor solo pjevanja.

Na Trgu od knjige u nedelju večeras program za djecu

Na Trgu od knjige večeras je na programu predstavljanje crnogorski pjesnik Velimir Ralević, naslovljeno “Slovne igrarije za mlađe i starije” .O njegovom stvaralaštvu govoriće Jelena Đonović, profesorica jezika i književnosti i bibliotekarka. Polaznici subotnjih programa u hercegnovskoj gradskoj biblioteci i čitaonici Mali knjigoljupci pohvaliće se knjigama koje su pročitali u duhu ovogodišnjeg sajamskog slogana. Na kraju – pozorište Pan Teatar iz Beograda – predstavlja se izvodeći mali mjuzikl za djecu Hajde da se igamo, a songovi su komponovani na stihove čika Jove Zmaja.

Izvor: Slavica Kosić, vijesti.me

Оставите одговор