Ukrajinsko – Ruski konflikt

Kriza koja je zahvatila Grčku je bila burna, ali ipak rješiva. Ruska politička ekspanzija je međutim iznenađenje, nosi veliki rizik i ima nerazriješen kraj, a za koji još niko ne zna. Gledano sa tačke njemačke politike, prisvojeni Krim je već daleko; a Ukrajina zapravo odmah tu. Susjedi Rusije su s pravom zabrinuti, da li ih Putin uopšte ima na svojoj Listi.

Nada da je desetogodišnji Hladni rat okončan, ispostavilo se kao prevara. Što je još gore, Hladni rat se polako razvija u jedan pravi vojni sukob u srednjoj Evropi.

Ovih dana je sproveden pokušaj da se konflikt između Rusije i Ukrajine priguši, kao i da se odnosi između Rusije i zapada dovedu u normalno stanje.

Pored toga, niko nema više interesa od Njemačke, jer zbog raspada komunizma, raspada Sovjetskog saveza, kao i povlačenja Crvene armije, niko nije više profitirao nego mi. Treći svjetski rat bi se ustvari i dogodio na njemačkom tlu, što bi značilo da bi imao atomsko razaranje. Međutim, Njemačka je ponovo ujedinjena i umjesto protivnika, ima samo prijatelje oko sebe i niko nema teritorijalnih pretenzija prema svojima susjedima.

Ugodno društvo i rastuće blagostanje je iznenadno prekinuto od strane Putina koji je zasmetao, a pritom niko ne zna njegove motive. Hoće li Rusija da oživi carsku kolonijalnu politiku na Kavkazu, kao i u centralnoj Aziji? Vodi li on politiku „Dom u blagostanju“, da se svi Rusi ujedine pod vlašću Moskve? Da li je ovo reakcija na američko omalovažavanje, kojem on hoće da stane na put? Ili su trenutne situacije u Ukrajini tako prijeteće za Rusiju da opravdavaju intervenciju.

Odjednom Njemačka i kancelarka Merkel igraju posebnu ulogu u razgovorima sa Putinom i Porošenkom. Što je iznenadjujuće, jer je Njemačka do sada zbog svoje prošlosti bila uzdržana na diplomatskom polju. Ali Engleska i Francuska su se očigledno bavile svojim problemima, a Amerika je zadovoljna što ponovo može da pošalje druge na diplomatski front. Olan zapravo samo ide uz Merkelovu kako bi spriječio njemačku jednostranost.

Angela Merkel je, međutim, svojim mirnim nastupom zadobila međunarodno priznanje. Pored toga, ona važi za nekog ko se dobro razumije sa Putinom i može da razgovara sa njim na ruskom, kao što i on može sa njom na njemačkom (nakon vremena provedenog u Drezdenu, kao KGB- agent). Nijedan zapadni diplomata nije toliko često razgovarao sa Putinom kao ona.

Šta Njemačka može da ponudi zaraćenim stranama u svom posredničkom krugu? Zapravo, ono što Njemačka ima da ponudi je samo novac i prosperitet, a time i stabilnost u regionu. To bi trebalo da bude mamac kako za Putina, tako i za Porošenka, koji bi trebalo da omoguće da se napravi kompromis u istočnoj Ukrajini.

Ulrich Kalbitzer

Stav kolumnista ne mora da predstavlja i stav uređivačke politike „Slobodne riječi“

Оставите одговор