Ključna reč: Nikšić

,,Idemo u park!“,  reče majka mojoj sestri i bratu, razdragano im se obraćajući, držeći ih za ruke iz ulice ,,Pete proleterske“, lijepo ih uredivši...

Svi smo mi željeli, a i vrijeme je bilo takvo, da postanemo vrhunski sportisti, glumci, pjevači, radnici, doktori, inžinjeri, režiseri... Neki su uspjeli da ostvare...

Sredinom osamdesetih ”zarazih” se rokenrolom i rokerski se uzdizah u titogradskoj grupi ,,Luna“ kao pjevač i vagabundo što će se, kasnije, pokazati kao istinito. Skoro...

Jugo 45... Jesen, 1997. Željeznička stanica Podgorica... Čekam učesnika Prvog jugoslovenskog festivala za đecu: ,,Radost je naš praznik“. Gospodin, finih manira, skače od radosti što dolazi u Nikšić... Ko...

Ljubice, ljubičice – donesi mi buket cvijeća... Biće pun suza... Februar 2002. Bistričko naselje... Kuća Radulovića... Moj najljepši dječak... Dragan... Dan rada, 1951. Poezija, slikarstvo, fotografija... Priredbe, manifestacije, televizija... Nagrade, priznanja, naklon... Ispisani stihovi kratkog...

Zgrada ,,Kraš-a“... Nikšić, osamdesetih... Koš, đeca, žamor... Neki nervozni komšija iz treće smjene uze nam loptu... Odmah, u blizini stara zgrada, desetka... U podrumu karatisti, kuglaši, strijelci... Na tako malom...

Jesam ,,navalio“ na Humce... Humci, pa Humci, pa Humci... Tu me majka , studenske 1968.godine, donese... Iako sam sa nepunih sedam godina otišao iz tog iskrenog dijela...

Oduvijek smo mi nalazili našu đecu po svijetu ili ona nas. Izgube se uz rat. Ili stigne glas o pogibiji. Ožali familija. Rat je. Muka. Pa se posle...

Te, 1936.godine, iste godine kad je rođena moja majka Milunka, rodi se u službeničkoj porodici, kao osmo dijete, jedan od najvećih u Jugoslaviji, iskonska...

Nikšić, tvoj... Nikšić, moj... Nema dana kad te ne pomenem... Daleko od garbita u nađenim konzervama sa središnjom rupom ovećeg eksera i poklopac... Pali! Kakva sreća i radost... Djetinjstvo... Radničko, skoro,...