Foto: nbcdfw.com
„Sa svojih 25 godina nisam imao moć da tako radim, ali sada mogu i zato to i kažem“, izjavio je na konferenciji za novinare u Sava centru glumac koji je slavu stekao 70-ih godina sa hitovima „Američki grafiti“, „Ajkula“‘ i „Bliski susreti treće vrste“, a Oskara dobio krajem te decenije za glavnu mušku ulogu u filmu „Djevojka za zbogom“.
Drajfus će večeras u velikoj dvorani Sava centra primiti počasnu nagradu „Beogradski pobjednik“.
Šarmantni gost Festa osvrnuo se na svoju bogatu karijeru. „Prije svega, imao sam ambiciju da ne budem glumac jednog tipa likova ili stalni glumac jednog reditelja. Želio sam različite, životne uloge, takve koje će odražavati moju etiku, ideale i ideje“.
„Gluma je bila način da ostvarim duboko unutrašnje viđenje sebe. Tako sam morao da glumim savršenog oca pre nego što sam to postao u životu, a i velikog ljubavnika pre nego što sam to postao, a jesam postao“, duhovito je primijetio vrlo raspoloženi Drajfus.
„Za mene je gluma uvijek bila snažno unutrašnje zadovoljenje, a doba najveće satisfakcije osjećao sam kada sam jurio uspjeh, kada sam bio u lovu i gladan. To pamtim kao najintenzivniji period“, rekao je on.
Naveo je da su tri filma zajedno obilježila njegovu karijeru – „The Apprenticeship of Duddy Kravitz“, „Američki grafiti“ i „Ajkula“.
„Smatram da je „Ajkula“ imala više uticaja u Americi, a „Grafiti“ su pomogli da se američka kultira proširi na cijelu planetu“, rekao je on.
Povodom osvajanja Oskara izjavio je da je to bilo fantastično, ali da sada smatra da je ta nagrada došla prerano. Inače, mog Oskara su mnogi vrlo brzo zaboravili, dodao je on.
Drajfus je ocijenio da je „divna, ali i strašna stvar sa filmom to što je kao virus“,
„Zahvatio je svijet i nađačao sve druge umjetnosti. Danas svako želi da snimi film, a nema toliko ljudi koji bi hteli da slikaju, vajaju, postanu igrači. Mislim da ima previše nagrada, previše festivala. A trebalo bi da bude više rada“, izjavio je on.
U savremenoj kinematografji u kojoj dominiraju blokbasteri, smatra Drajfus, „budućnost filma je njegova prošlost i treba da se vrati onome što je bio prije blokbastera“.
„Blokbasteri su specifičan distributivni sistem koji teži da svaki gledalac, u svakoj kulturi, reaguje na određeni film i tako zaradi novac na globalnom nivou. To su postigli „Ajkula“ i „Ratovi zvezda“. „Njujork tajms“ je prije nekoliko godina pisao kako autori više nemaju ideja. Problem je snimiti film sa pričom iz Kanzas Sitija i očekivati da ga razumije publika u Nigeriji“.
„U naše vrijeme nismo tako radili, nismo pokušavali da stignemo do svih, već da ispričamo svoju priču i tome bi trebalo da se vratimo“, izjavio je on.
Povodom gašenja navike odlaska u bioskop u korist gledanja filma putem interneta, primijetio je da „nažalost ne možete mladima diktirati šta i kako da gledaju“.
„Umjetnički oblik diktira savremena tehnologija. Tako više nikada nećemo gledati jednog „Lorensa od Arabije“ ili „Vaterlo“. Danas se to postiže kompjuterskom animacijom. Ideja o odlasku u bioskopski mrak, kao u crkvu, gdje su ljudi zajednički nešto proživljavali, postala je stvar prošloti, što je strašno. Sjedimo kod kuće ispred televizora, a oni epski filmovi za pravi bioskopski doživljaj više se neće snimati“, rekao je Drajfus.
Izvor: Tanjug
