Poziv na revoluciju – u slikovnicama

Poziv na revoluciju u slikovnicama bio je dio sveobuhvatne socijalističke političke borbe. “U ogromnom arsenalu kojim se buržoazija borila protiv socijalizma, slikovnice su odigrale značajnu ulogu”, napisao je izvjesni L. Kormči

8c2794d17740304a2b8c1b20bb74cf94
Foto: Olga and Galena Chicagova / The Guardian

Godine 1925. Galina i Olga Čičagova napravile su poster koji poziva na revoluciju u dječijoj literaturi u Sovjetskom savezu. Na njegovoj lijevoj strani bili su prikazani likovi iz ruskih bajki i folklornog stvaralaštva – kraljevi, kraljice, Žar-ptica, vještica Baba Jaga i krokodil u elegantnom kućnom mantilu, s kapicom na glavi. “Dosta je bilo mistike i mašte u dječijim knjigama!” pisalo je ispod crteža.

Na desnoj strani postera sestre su prikazale ono što bi, prema njihovom mišljenju, njihove kolege umjetnici trebalo da crtaju kako bi pozitivno uticali na formiranje ličnosti prve generacije malih Sovjeta. Pored Lenjinove figure, nacrtale su pionire s crvenim maramama oko vrata kako rade na kolektivnim farmama, pripadnike konjice Crvene armije kako kreću u boj, jednu fabriku i avion.

“Dajmo djeci nove dječje knjige!”, piše ispod crteža.

Poziv na revoluciju u slikovnicama bio je dio sveobuhvatne socijalističke političke borbe. “U ogromnom arsenalu kojim se buržoazija borila protiv socijalizma, slikovnice su odigrale značajnu ulogu”, napisao je izvesni L. Kormči u boljševičkom listu “Pravda” 1918. godine. “Buržoazija, svjesna snage dječje literature, iskoristila ju je da bi ojačala sopstvenu vlast… Borimo se i umiremo, ali prije nego što se utopimo u vlastitoj krvi, moramo uzeti to oružje iz ruku neprijatelja”, nastavlja autor.

“Plan je bio da se ukinu fantastična literatura i ilustracija”, objašnjava Olivija Ahmad, kustos izložbe “Novo djetinjstvo: Slikovnice iz sovjetske Rusije”.

Kapitalista koji umire od sladoleda

U jednoj poučnoj priči pod naslovom “Sladoled”, autora Samuila Maršaka i ilustratora Vladimira Lebedeva, kapitalista se smrznuo i umro pošto je pojeo previše sladoleda. U pjesmi “Crvena marama” Nikolaja Aseeva, mladi pionir odbija da skine crvenu maramu čak i kada ga je napao pobješnjeli bik, izražavajući odanost revoluciji čak i kada mu prijeti opasnost da bude naboden na rog.

Sovjetska dječja literatura 20-tih i 30-tih godina prošlog vijeka propagirala je socijalizam, ali je doprinijela da mnoga sovjetska djeca nauče da čitaju. Zanimljive i jeftine dječje knjige bile su sastavni dio sovjetske političke borbe, ali ono što je revolucionarno nisu toliko tekstovi koliko crteži.

“Svaka misao, svaki dan, svaki život ovdje je na laboratorijskom stolu”, napisao je njemački esejista Valter Benjamin u “Moskovskim dnevnicima” posle posjete ovom gradu 1927. godine, o čemu svakako svjedoče ilustracije u dječjim knjigama na početku sovjetskog eksperimenta.

Priča o dva kvadrata

Veliki ruski umjetnik El Lisicki u ilustraciji za dječju knjigu pod naslovom “Priča o dva kvadrata” oslanja se na eksperimente novije ruske avangarde i pozajmljuje crni kvadrat Kazimira Maljeviča. U priči, crni kvadrat se pridružuje crvenom kvadratu, koji predstavlja komunizam, i oni zajedno kreću na dijalektičko svemirsko putovanje. Dva ravna oblika udaraju u Zemlju, izazivajući razaranja u tri dimenzije – neka vrsta apstraktnog opisa Boljševičke revolucije – a rezultat je rađanje nove zemlje crvenog komunizma.

bbb56d52fb61034535038cadfe473eae (1)
Foto: El Lissitzky / The Guardian

Knjiga Alekseja Lepteva “Petogodišnji plan” prikazuje stanje poljoprivrede, proizvodnje uglja i gvožđa 1927. godine, ali svaka strana može da se razvije i tada otkriva planiranu ekspanziju u svakom sektoru do 1932. godine. Kada se do kraja otvori, knjiga je duga dva metra. Nije teško zamisliti da su desetogodišnjaci 1927. godine željeli da imaju takvu sliku na zidu spavaće sobe.

Zanimljive su i ilustracije Alise Poret za knjigu “Kako je pobijedila revolucija”, koje prikazuju scene iz Oktobarske revolucije 1917, vjerovatno i zbog činjenice da umjetnica koristi horizontalnu perspektivu pozajmljenu od pionira sovjetskog filma Dzige Vetrova i Sergeja Ajzenštajna kako bi materijalu dala epski prizvuk.

Izvor: theguardian.com / M.A. blic.rs

Оставите одговор