Pukovnik KGB-a naslutio je da bi mogao biti razotkriven. Iznenada je pozvan u Moskvu. General KGB-a ga je puna četiri sata ispitivao nastojeći da ga napije konjakom. Oko njega se zatvarala mreža. Bilo mu je jasno da će biti likvidiran ukoliko ga otkriju, a nije mogao da riskira sa brzim bijegom, piše RSE.
Nakon što se otrijeznio kod kuće, Oleg Gordijevski je počeo da razmišlja kako da istrgne iz KGB-a. Detaljan plan u slučaju da dođe u ovu situaciju osmislila je britanska obavještajna služba i bio mu je ispisan nevidljivim mastilom u zbirci Šekspireovih soneta.
Dvostruki agent MI6 se prekrio platnom, kako bi se sakrio od eventualnih skrivenih kamera postavljenih u njegovom stanu, i pomenutu knjigu natopio vodom. Ubrzo su se pojavile instrukcije koje je morao da upamtiti.
Plan je uključivao visoko rizičan sastanak sa britanskim agentima u blizini finske granice koji su Gordijevskog trebao da ga prokrijumčare u prtljažniku automobila – ispred nosa sovjetskih graničara.
Ogroman ulog
U slučaju neuspjeha, izbio bi veliki diplomatski skandal, a za Gordijevskog bi to značilo sigurnu smrt, a britanske tajne službe bi izgubile možda i najvrijednije oružje Hladnoga rata – dvostrukog tajnog agenta.
Pukovnik KGB-a, koji je regrutovan 1974. u Kopenhagenu, bio je izuzetan izvor informacija unutar tajne službe SSSR-a, koje je prosleđivao Britancima, a koji su ih veoma često dijelili s CIA-om.
Tu je nastao problem. Gordijevski tvrdi da je Aldrih Ames, KGB-ova krtica u CIA, obavijestio Moskvu da informacije cure iz KGB-ovoe kancelarije u Londonu gde je Gordijevski bio stacioniran.
U susret zagrljaju smrti
Gordijevski je pozvan u Lubjanku, centralu KGB-a u Moskvi, navodno, kako bi bio promovisan za šefa londonske kancelarije. Ali, iskusni agent je odmah posumnjao u to obrazloženje.
– Shvatio sam da me tamo čeka zagrljaj smrti. Ipak, odlučio sam da pokažem da nisam uplašen. Imao sam rezervni plan bijega koji je napisao britanski špijun Džon Skarlet, čovjek koji će postati ‘M’, glavni šef tajne službe MI6 – ispričao je Gordijevski.
„Sve je bilo unaprijed organizovano“, rekao je Gordijevski, 30 godina poslije u intervjuu za Ruski servis Radija Slobodna Evropa.
Sve što je morao da učini bilo je da obavijesti Britance o datumu bijega. Ali, ispostavilo se da je i to težak zadatak.
Prvi sastanak je bio dogovoren na Bulevaru Kutuzovski. Nije uspio. Drugi je bio planiran u katedrali Sv. Vasilija, gdje je trebao da preda papir britanskom špijunu i to na uskim stepenicama koje vode na popularno turističko mjesto na drugom spratu. I nakon tročasovne „šetnje“ kako bi zavarao trag, Gordijevski opet nije uspio. Crveni trg je bio zatvoren zbog renoviranja.
Konačno, treći sastanak je bio uspješan. Plan je počeo da se sprovodi u djelo.
U pet sati poslepodne 19. jula 1985. muškarac u iznošenoj jakni izišao je iz svog stana u zapadnom delu Moskve. Kako bi izbegao da ga spaze vozila koja su ga nadzirala, tiho je „skliznuo“ u susednu ulicu.
Za manje od sat vremena Gordijevski je bio na željezničkoj stanici Lenjingrad u Moskvi, gdje je kupio kartu za međugradski voz do Lenjingrada preko Zelenogorska. Tamo je presjeo na autobus za Viborg.
Sati agonije
Gordijevski je imao samo opis mesta susreta, ali ne i točnu lokaciju.
– Nisam bio siguran na kojoj stanici treba da siđem. Ali, kada smo prošli pored velike krivine koja mi se učinila kao opisano mestom, počeo sam da glumim mučninu kako bi me vozač pusti da izađem iz autobusa. Vratio sam se putem nazad do velike krivine. Oko mene je bila šuma. Ležao sam gotovo tri sata uz rub puta, čekajući automobil Britanske ambasade. Ujutro u 2:20 sam ih ugledao. Uspjelo im je da se u krivini na nekoliko trenutaka sakriju od pogleda KGB automobila koji ih je pratio još iz Lenjingrada. Ja sam uletio u prtljažnik automobila. Cijela operacija nije trajala više od jednog minuta. Sve se završilo pre nego što se iza ugla pojavio automobi KGB-a – ispričao je Gordijevski.
„Srećom, prešli smo preko pruge neposredno prije nego što je stigao spori teretni voz. tako smo dobili na vremenu“.
– Zaustavili su se na jednom brežuljku izvan vidokruga Rusa. Pored nas je protutnjao automobil KGB-a. Naši progonitelji su se zaustavili na kontrolnoj tački saobraćajne policije, i uzvikivali: ‘Gdje su engleski automobili?'“
„Kakvi automobili. Niko nije prošao“, odgovorili su, a onda su se pojavili naši automobili.
– To je to. Sada će nas uhapsiti, mislili smo. Međutim, očigledno da je i KGB-ovcima bilo dosta. Bila je subota, oko 17:30, kraj radnog dana. Bili su na dužnosti od 7 ujutro. Pustili su nas bez provjere – opisao je napetu situaciju Gordijevski.
Iz prtljažnika automobila Gordijevski je mogao da čuje kako je vozač pustio Sibeliusovu simfonijsku poemu „Finska“.
„Tako sam shvatio da smo na finskoj teritoriji“, izjavio je dvostruki špijun.
Kada je izašao iz prtljažnika automobila Gordijevski se sreo s mladim britanskim diplomatom Mičelom Šipsterom koji je nazvao MI6 i rekao:
„Prtljag je stigao. Sve je u redu“
Izvor: blic.rs, RSE
Foto: AP
