Nekada u gradu, a našem gradu, družili su se: Dragan Janjić, Beli Bošković, Dragan Drapić, Nebo Petković, Branko Burić, Cane Vulanović, Dado Radovanović, Rajko Rudonjić, Blažo Gardašević, Dragan Pićurić, Rade Vukadinović, Zoran Popović, Miladin Šobić i ,,milion” drugih, kako vole da kažu u našem Nikšiću…
Svi su se znali, družili i od istih ,,bolesti – svi pelcovani”…
A, moj drug, jedan od njih, rodi se u Staroj varoši, 23.12.1956. godine…
I od malena pokaza ljubav prema muzici…
I to, ne kakvu…
Svira u grupama: Fenix, Montenegrini, Akademik i drugim…
Joj, kako smo voljeli takmičenje: Prvi glas Nikšića…
Ljudi veseli, osmijeh do neba…
A, moj zemljak ga ,,osvoji” sa nepunih 17 godina…
Dva puta sa grupom ,,Montenegrini” na ,,Titogradskom proljeću” , prvo mjesto ,,kiti” mog prijatelja, jednom 1979. godine, jednom,kasnije…
Slijedi, ,,Opatijski festival”…
Baš lijepo uživa mladost Nikšića…
Vrijeme ide i moj drugar se od aktivnog bavljenja muzikom oprašta 1981. godine…
Dobija status estradnog umjetnika, otvara sopstveni muzički studio i bavi se produkcijom…
U međuvremenu završava Ekonomski fakultet…
Čudesno za muzičara…
Dubok naklon…
A tek, kako počinje da slika…
Izložbe, izložbe, izložbe…
I djela za poštovanje…
E, baš volim , Ljubomira…
Vidimo se i bez ove priče koju si mi skromno izgovorio…
,,Dođi kod mene da vidiš šta radim”, reče mi…
Doći ću, naravno…
Sad mi je važnije da budeš u mom sjećanju na divno odrastanje u Nikšiću…
Ljubomire, Moj, Ljubomire…
Moj, Nikšićanin, Starovarošanin…
Ljubomir Stanišić.
Muzičar i Slikar.
Radojica Bogi Stanković
