U drugoj polovini XX vijeka, na FIlipinima je otkriven narod koji je živio kao u kamenom dobu. Ubrzo se javila sumnja u vjerodostojnost priče o Tasadajima…
Tasadaj pleme nosi naziv po planini koja je godinama čuvala tajnu njihovog postojanja na filipinskom ostrvu Mindanao. Milioner Manuel Elizalde je 1971. godine s grupom od 26-oro ljudi otkrio pleme koje skorašnja istorija nije ni dotakla. Ono kao da je živjelo u kamenom dobu. Koristili su kameno oruđe, živjeli u pećinama i nosili samo odjeću od materijala koje su nalazili u prirodi.
U to vrijeme, Elizade je vršio dužnost savjetnika tadašnjeg predsjednika Ferninanda Markosa za teme koje se tiču filipinskih nacionalnih manjina. Odgovor na neobično otkriće je bio veoma odgovoran – potpisana je deklaracija po kojoj se ovoj grupi ljudi dodeljuje 20 hiljada hektara zemlje i obećanje da će javnost ostaviti Tasadaje na miru, kako bi ovi zagonetni ljudi očuvali svoj mir.
Međutim, novinarima je dozvoljeno da ih fotografišu i dokumentuju njihov način života, a rezultat toga je bio zapanjujući.
Na prvi pogled, ovi ljudi su bili miroljubivi i nisu poznavali nasilje. Živjeli su u monogamnim vezama, zavisili od zemlje i bili srećni. Činilo se da imaju savršenu zajednicu, koja je nesvesna bilo kakvog zla u svijetu koji se tada suočavao sa užasima Vijetnamskog rata.
Sredinom osamdesetih godina XX veka, švajcarski novinar Osvald Iten i Datu Galang Tiko, pripadnik jednog obližnjeg plemena, posjetili su ovaj narod. Čekalo ih je iznenađenje: oni se više nisu ponašali kao da žive u kamenom dobu, nosili su savremenu odjeću i pušili. Tada se rodila sumnja da je riječ o naučnoj prevari.
Neki antropolozi su gledali na pleme kao na obmanu, neki su smatrali da je sve u vezi s Tasadajima osim karakteristika kamenog doba istina, a pojedini – oni koji su vjerovali u sve – instistirali su na tome da je ovo pleme sjajan primjer kako su ljudi u stanju da se prilagode novim okolnostima. Njima je objašnjeno da je bolje da nose odjeću jer je korisnija od lišća i ovi ljudi su, prirodno, to i prihvatili, isticali su oni koji su vjerovali u priču o misterioznom plemenu.
Nekoliko mjeseci kasnije, dvojica pripadnika plemena pojavila su se u jednoj televizijskoj emisiji, gdje su ispričali da je sve bila laž. Međutim, tu nije bio kraj zbunjujućoj situaciji u kojoj su se antropolozi, željni istine našli, jer su ista dvojica članova plemena kasnije u Bi-Bi-Sijevom dokumentarnom filmu „Pleme koje to nije bilo“ ispričala kako su u prethodnom pojavljivanju na televiziji lagali jer im je Galang rekao da će – ukoliko kažu da je sve bila laž – dobili cigarete i odjeću.
Uprkos svemu, ovo pleme i dalje ima svoje pristalice. Lingvisti koji su proučavali njihov jezik zaklučili su da je njihov dijalekat nevjerovatno drugačiji od ostalih, povezujući ga s dijalektima kakvim se u tom dijelu svijeta govorilo pre 150-200 godina. Iako to ne potvrđuje da ovo pleme pripada kamenom dobu, ova istraživanja pokazuju da je ono bilo izolovano veoma dugo…
Izvor: nationalgeographic.rs, buka.com
