Foto: blog.webtype.com
Nije isto pročitati „Čarobni brijeg” Tomasa Mana sa osamnaest godina i u zrelijem dobu, jer kao što je problem vremena važan u velikim književnim ostvarenjima, tako i ta djela poslije izvjesnog vremena pružaju neke nove uvide za koje čitalac ranije nije bio spreman. Da bismo se vratili klasici – Čehovu, Dostojevskom, Floberu, Prustu, Gogolju, ne treba da budemo nostalgičari, jer oni su svejedno uvijek tu, naša savremenost izlazi „iz njihovih šinjela”.
Jedan od trendova sajmova knjiga u svijetu, pa i kod nas, u poslednje vrijeme djela su književnih klasika, pored nordijskih trilera i strip literature. Razloga za to je više: provjerene vrijednosti uvijek su aktuelne, potrebno je obnoviti one klasike koji duže vrijeme nisu bili štampani, osavremeniti prevode i približiti ih čitaocu. Međutim, objavljivanje klasika u našoj sredini, pa i u regionu, uvijek nosi i izvjestan rizik, jer pojedini izdavači u želji da što prije dođu do zarade koriste stare prevode bez konsultovanja prevodilaca, čime grubo krše autorska prava.
Po mišljenju književne kritičarke Nataše Anđelković posljednjih godina jeste primjetno okretanje većih i manjih izdavača literarnim klasicima.
– To je vrsta sigurnosti i oprobanih vrijednosti koje čitaoci stalno traže, u klasičnim književnim djelima nalaze se odgovori na životna pitanja koja povezuju različite epohe. Bez obzira na to što će klasici uvijek biti prodavani, potrebno je da izdavači stalno otkrivaju nove pisce i književne tendencije. Ipak, novo uvijek nosi i mogućnost da u nekoj sredini ne bude prepoznato kao vrijednost, i otuda su klasici ono što je oprobano, na šta izdavači uvijek mogu da računaju. Da bi privukli pažnju, posebno mlađe publike, izdavači osmišljavaju atraktivnije korice knjiga, s fotografijama iz filmskih ekranizacija poznatih literarnih djela, slikom se približavajući čitaocima, što i nije poželjan manir – kaže Nataša Anđelković.
Jedna od naših najstarijih privatnih izdavačkih kuća „Dereta”, koja će sljedeće godine obilježiti 35 godina postojanja, u svoj prepoznatljivi stil ubraja objavljivanje klasika književnosti i filozofije. Samo u skorije vrijeme „Dereta” je štampala djelo klasika 20. vijeka Vladimira Nabokova „Prozirne stvari”, novo izdanje Ničeove „Vesele nauke”, kao i klasično Bosijeovo djelo filozofije istorije „Rasprava o opštoj istoriji”. U njenoj velikoj biblioteci književnih klasika može se naći sve, od Homera i Platona, preko Dantea i Vijona, do Hašeka i Karlosa Fuentesa. Tu su oprobane prevodilačke vrijednosti Stanislava Vinavera, Miloša N. Đurića, Dragana Mraovića, Zorana Paunovića, Sandre Nešović…
– Objavljivanje književnih klasika za izdavače je ono što se zove „for the love of the game”, čisto zadovoljstvo. Kada je riječ o interesovanju čitalaca to je konstanta, nešto što se ne mijenja. Jedno istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da dobre stare prevode ne treba mijenjati, i mislim da i kod nas nije bilo potrebno ponovo prevoditi Servantesa, na primjer. Ipak, za „Deretu” Sandra Nešović ponovo je prevela Fuentesov roman „Smrt Artemija Kruza”, jedno od prvih djela magičnog realizma. Ovo izdanje imalo je sedam uredničkih čitanja – objašnjava Aleksandar Šurbatović, urednik inostrane književnosti u izdavačkoj kući „Dereta”.
Izdavačka kuća „Geopoetika” u okviru edicije „Retro premijere” objavljuje knjige koje su imale prevode u Jugoslaviji, ili su vremenom jednostavno izostavljene. Ima tu i knjiga autora kojima pisanje proze nije bila primarna preokupacija, a među njima su Čarli Čaplin ili Ingmar Bergman. Među naslovima „Retro premijera” su: „Amadis od Gaule” nepoznatog autora, a u verziji Anhela Rosenblata, „Moja Afrika” Karen Bliksen, „Svijet pozornice” Čarlija Čaplina, „Voli revoluciju” Aleksandra Solženjicina, „Fani i Aleksander” Ingmara Bergmana i druge. Ove knjige prevedene su u „Geopoetici” sa originalnih jezika na srpski. Vladislav Bajac, pisac i glavni urednik „Geopoetike” primijetio je, međutim, da objavljivanje klasika, pored stalne provere istrajnosti kvalitetne literature, za neke izdavače važi i kao sigurna i brza zarada, posebno ako se okoriste isteklim autorskim pravima.
Izdavačka kuća „Laguna” nedavno je objavila romane „O miševima i ljudima” i „Istočno od raja” Džona Stajnbeka, kao i čuveno djelo Harper Li „Ubiti pticu rugalicu”, a pored inostranih, sve više se usmjerava na štampanje djela domaćih klasika: Andrića, Crnjanskog, Meše Selimovića, Pekića, Selenića, Svetlane Velmar Janković, Dobrice Ćosića… Kada je riječ o živim klasicima, „Laguna” će objaviti Sabrana djela Dragoslava Mihailovića u 12 knjiga, tempom od tri knjige godišnje. U „Laguninoj” ediciji svjetske književnosti mogu se naći djela Šekspira, Čehova, Džordž Eliot, Kafke, Frensisa Skota Ficdžeralda… Dejan Mihailović, urednik u „Laguni”, kao razloge objavljivanja djela klasika 20. vijeka, kao i ranijih epoha, navodi potrebu da se pre svega mladi čitaoci upoznaju sa vrhunskim ostvarenjima svjetske i domaće književnosti.
– To je na neki način obaveza izdavača. Imidž „Lagune” gradimo uglavnom na dva plana: ponudom vrijednih djela, kao i tržišnim poslovanjem koje podrazumijeva objavljivanje i bestselera, čime se često pokrivaju i nekomercijalni naslovi. Jedan od glavnih zadataka izdavača je da formira ukus čitalaca, da im ponudi vrijednosti koje su već osvjedočene, a to će najbolje učiniti ponovnim izdavanjem klasika, ali i objavljivanjem onih značajnih djela svjetske književnosti koja još kod nas nisu prevedena – kaže Mihailović, dodajući da „Laguna” priprema jedan Kafkin roman u novom prevodu, kao i druga klasična djela u novim prevodima. Štampala je i kultni roman Hansa Falade „Svako umire sam” u srpskom prevodu, jer je prethodno bio preveden na hrvatski.
Pored ostalih, i „Vulkan izdavaštvo” objavljuje djela Aleksandra Dime, Gistava Flobera, Meše Selimovića, čačanski „Gradac” kroz svoje autore otkriva jednu drugu stranu klasičnog, „Lom” vraća Selindžera, Selina, Hamsuna, Fantea. I zaista, ponekad se čini da je sve već otkriveno, i da nam ostaje podsjećanje, priznavanje svih velikih uticaja.
Izvor: Marina Vulićević politika.rs
