Kinoteka – potreban je pravi krov za filmsku istoriju

Crnogorska kinoteka od osnivanja 2000. godine kontinuirano sakuplja i arhivira materijal, dokumentarni i igrani, vezan za Crnu Goru i crnogorske filmske autore. Sa nestrpljenjem se očekuje preseljenje u novi prostor gdje će imati sve uslove za zaštitu filmske arhive

Foto: portalanalitika.me

Crnogorska kinoteka od osnivanja 2000. godine kontinuirano sakuplja i arhivira materijal, dokumentarni i igrani, vezan za Crnu Goru i crnogorske filmske autore, a u mjeri u kojoj može, pokušava i da radi na estetskoj edukaciji publike. Međutim, prostor kojim raspolažu nije dovoljno prostran za sve filmske materijale kojima raspolažu, kaže Andro Martinović, direktor Crnogorske kinoteke. Zato s nestrpljenjem očekuju preseljenje u novi prostor koji je u zgradi nekadašnjeg podgoričkog Doma vojske. Martinović kaže da će učiniti sve da imaju zaokružen sistem pregleda, popisivanja zaštite filma, njegovog transfera u digitalni oblik i softvera za restauraciju filma.

“Dakle, moći ćemo da radimo i obradu slike, i jedan stepen obrade filma, a da nakon toga, u zavisnosti od naših planova i procjena, da možemo poslati dalje i uraditi neku kopiju. To bi bila prva restauracija i konzervacija, ali i za to treba proći obuku. Neki naši saradnici zato već rade na novom skeneru, koji smo nedavno nabavili”, kaže Martinović. Dodaje da skener omogućava digitalizaciju materijala, a omogućava i bolji kvalitet slike, što se vidjelo prilikom omaža oskarovcu Dušanu Vukotiću. U sadašnjem depou nemaju mjesta za sve ono što bi bilo poželjno da se čuva po određenim propisima. A, kao i dosad, i ove godine planiraju da dođu do nekih filmova bitnih za Crnu Goru. To su, kaže Martinović, ostvarenja pohranjena u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu filmovi po scenariju Mirka Kovača, Zdravka Velimirovića i Kokana Rakonjca, a uspjeli su da nabave sve filmove nedavno preminulog Krsta Škanate.

“Mi smo zainteresovani za izradu novih kopija i onog dijela filmske građe koji nesporno pripada Crnogorskoj kinoteci, filmskim materijalima, negativima, izbornim materijalima, a koji se i dalje čuvaju van Crne Gore, najvećim dijelom u Beogradu, a manji dio je u Zagrebu, zato što nismo stvorili adekvatne uslove za čuvanje negativa. Materijale ćemo preuzeti kad se preselimo u novu zgradu”, pojasnio je Martinović.

Direktor Kinoteke napominje i da je izrada kopije filma, naravno u zavisnosti od dužine trake, važnosti snimljenog materijala, mogućih oštećenja, prilično skupa. “Radi se u Mađarskoj koja ima laboratorije osposobljene za te potrebe. Tako izrada jedne kopije filma košta oko pet, šest hiljada eura. A, ako je riječ o materijalu koji možda treba i restaurisati dostiže se iznos i do 100 hiljada eura”, objašnjava Martinović.

Uprkos teškoćama sa kojima se suočavaju svi oni koji čuvaju filmove, preporuka je stručnjaka da se ta vrsta materijala i dalje čuva na trakama jer su se pokazale kao najdugotrajnije sredstvo.

Direktor Kinoteke dodaje da iako mnogi ne pričaju o tome, nameće se pitanje i stručnog kadra koji će raditi u ovoj ustanovi kada pređu pod svoj krov.

“Trenutno je u Kinoteci stalno zaposleno osam ljudi, a po projektima, ugovorno, zapošljava se i do desetak saradnika”. Prema sistematizaciji, dodaje Martinović, Kinoteka bi trebalo da ima 25 stalno zaposlenih, što je zasad neizvodivo.

“Ove godine povećan nam je budžet, a s obzirom na ukupno stanje u državi koje finansijski nije povoljno, mi smo relativno zadovoljni jer smo uspjeli da izborimo veće izdvajanje za Kinoteku. Tu se ne radi samo o podršci programskim aktivnostima, već i o onome što je za nas fundamentalno pitanje opstanak Kinoteke, a to je preseljenje u novu zgradu. S preseljenjem čeka nas popunjavanje radnih mjesta. Budžet je oko 250 hiljada eura, i to je za programske i druge aktivnosti. Na bruto zarade i doprinose utrošićemo oko 118 hiljada”, kaže Martinović.

Posao zaposlenih u Kinoteci je specifičan, objašnjava Martinović, i sve je teže pronaći one koji znaju valjano pregledati filmske trake, sanirati eventualna manja oštećenja na njima, dokumentaciono obraditi i to na montažnom stolu, zaštititi i arhivirati, ali i koji znaju ko su akteri dešavanja na filmskim trakama.

“Malo je onih koji znaju raditi na montažnom stolu. Angažovali smo dvije saradnice koje su radile u TVCG, koje imaju potrebno znanje i iskustvo. Pomažu i u obuci mladih ljudi koji će nastaviti samostalno s tim poslom. Studijskih programa te vrste nema kod nas… Arhivski materijali su dragocjeni, i mi to uočavamo kroz redovno nedjeljno javljanje različitih televizija, nacionalnih ustanova, produkcijskih kuća, koje traže uvid u neki od materijala”, dodaje Martinović.

Stipendiranje kadrova

Tehničko-tehnološki razvoj, digitalizacija materijala, čini se da ipak nije potisnula filmske trake…

“Recimo, ako ste dobro čuvali trake filmova iz 1895. ili 1896, na primjer Limijerove filmove, vi ih i danas možete gledati”, pojašnjava Martinović. On smatra da našim umjetničkim školama nedostaju odsjeci vezani za kameru, zvuk i proizvodnju filma, pa rješenje vidi u ulaganju u školovanje pojedinih profila u inostranstvu ili specijalnim kursevima, doobukama.

“Rješenje možda nije u otvaranju odsjeka, ali jedna od mogućnosti je stipendiranje kadrova za stručne profile koji su nam potrebni, a uz obavezu da ti ljudi jedan period svog angažmana provedu i u Kinoteci. Bilo bi nam mnogo lakše ako bi ta pomoć bila institucionalizovana. Uključivali smo ljude sa sva tri naša univerziteta kroz program stručnog osposobljavanja i trudili smo se da najbolje zadržimo, na neki način uložimo u njih i naše vrijeme i dodatnu edukaciju, stvarajući kadrovsku bazu za novu zgradu”, kaže Martinović.

Izvor: Dan, cdm.me

Оставите одговор