Kako je počela ,,Afera Živago“

,,Afera Živago” – najspektakularniji književni skandal u eri hladnog rata koji su američki novinar Piter Fin i Petra Kuve, pisac i prevodilac koja predaje u Sankt Peterburgu, detaljno opisali u istoimenoj knjizi. ,,Preovladava ton da Oktobarska revolucija, a time i društveni preobražaj u načelu nisu donijeli narodu ništa osim patnje i da su uništili rusku inteligenciju, kako fizički, tako i moralno“

550_doktor-zivago
Foto: novaknjiga.com

Prikupljajući građu za knjigu, pregledali su više od 100 nekada tajnih dokumenata CIA, pročešljali bezbrojne memoare i obišli veliki broj evropskih arhiva

Dana 20. maja 1956. italijanski komunista Serđo d’Anđelo pojavio se na kapiji vikendice Borisa Pasternaka u književničkoj koloniji Peredelkino, nedaleko od Moskve. D’Anđelo je u to vrijeme tragao za ruskom literaturom koju će objaviti izdavačka kuća njegovog partijskog kolege Đanđakoma Feltirnelija. Pročitao je da je 66-godišnji Pasternak upravo završio svoj prvi roman: “Doktor Živago”.

Pasternak je prepoznao šansu i reagovao. Iako nikada ranije nije vidio čovjeka na kapiji, predao mu je rukopis, koji ga je nedelju dana kasnije predao u Berlinu.

– Ovim vas pozivam na moje pogubljenje – rekao je D’Anđelu na rastanku.

Tako je počela “Afera Živago”, vjerovatno najspektakularniji književni skandal u eri hladnog rata koji su američki novinar Piter Fin i Petra Kuve, pisac i prevodilac koja predaje u Sankt Peterburgu, detaljno opisali u istoimenoj knjizi.

Prikupljajući građu za knjigu, pregledali su više od 100 nekada tajnih dokumenata CIA, pročešljali bezbrojne memoare i obišli veliki broj evropskih arhiva. Rezultat je dokumentarni pandan špijunskog trilera sa napomenama na 50 stranica.

Rukopis koji je Pasternak 1956. poslao na putovanje u neizvjesnost nije bio djelo antisovjetske propagande, već, zapravo roman za primjer: “Doktor Živago” brani pojedinca od pogubnog dejstva kolektivizacije i otvoreno govori o cijeni koju je Rusija platila zbog Oktobarske revolucije. Književni časopis “Novi mir” odbio je da ga štampa uz obrazloženje da je djelo “napisano u duhu neprihvatanja”.

– U načelu, preovladava ton da Oktobarska revolucija… a time i društveni preobražaj u načelu nisu donijeli narodu ništa osim patnje i da su uništili rusku inteligenciju, kako fizički, tako i moralno.

U to vrijeme, Kremlj je već bio upoznat s time da je Pasternak sklopio ugovor s Feltrinelijem, ali Pasternak je preduzeo mjere predostrožnosti. Na parčetu papira obavijestio je svog novog izdavača: “Ukoliko ikada primite pismo sastavljeno na bilo kom drugom jeziku osim francuskog, ni u kom slučaju nemojte da uradite ono što se od vas traži – važnost imaju samo pisma na francuskom jeziku.” Britanski filozof Ajzaja Berlin, koji je posjetio Pasternaka u Peredelkinom, obznanio je da Pasternak želi “da njegova knjiga obiđe svijet” i da je “potpuno svjestan opasnosti koja preti njemu i njegovoj porodici”.

Novoosnovani poljski književni časopis, koji je 1957. objavio odlomak iz romana, tada je izašao poslednji put. Prvi sekretar sovjetskog Udruženja književnika vršio je pritisak na Pasternaka da pošalje telegram Feltrineliju i zahteva da mu rukopis vrati. On je to odbio, ali je telegram ipak poslat – doduše, na ruskom jeziku.

Sekretar Surkov je nakon toga posetio Feltrinelija u Italiji. “Njegova dreka na ruskom jeziku”, pišu Fin i Kuve, “čula se na ulici”.

Prevod na italijanski jezik štampan je novembra 1957. i roman je postao bestseler, za koji se nekoliko nedelja kasnije zainteresovala i CIA. Uprava za kontrolu operacija preporučila je obavještajnoj službi da podrži knjigu “kao književno delo, a ne kao propagandu u hladnom ratu”, pod uslovom da se operacija obavi u tajnosti. CIA je imala načina da to uradi. Jedan od agenata bio je suosnivač časopisa “The Paris Review”, a preko jedne fiktivne firme dobijala je izdavačka prava za knjige koje je potom slala iza gvozdene zavjese.

Prvo izdanje romana “Doktor Živago” na ruskom jeziku štampano je u Holandiji i predstavljeno čitalačkoj publici 1958. godine na Svjetskoj izložbi u Briselu – i to upravo u paviljonu Vatikana, gdje je Rodenova skulptura privukla brojne ruske posjetioce.

Tim zaobilaznim putem, jedan primjerak je stigao i do Pasternaka u Peredelkinom. “Vaše lijepo rusko izdanje obiluje štamparskim greškama”, napisao je Feltrineliju, za koga je mislio da je nosilac prava.

Drugo izdanje CIA je štampala u sopstvenoj štampariji u Vašingtonu. Knjiga manjeg formata, koju je bilo lakše prokrijumčariti u Rusiju, dijeljena je na Svjetskim igrama omladine i studenata za mir i prijateljstvo, održanim u Beču 1959. godine.

U to vrijeme je Pasternak već bio dobio Nobelovu nagradu za književnost, koju je – znajući šta ga čeka – odbio da primi. Već su ga isključili iz Udruženja književnika i prijetili su mu egzilom. Izvan granica Rusije, Pasternak je postao milioner, ali kod kuće, u Peredelkinom, jedva je izdržavao porodicu. Dopisnici lista “Velt” bili su među njemačkim novinarima koji su mu tajno donosili tantjeme.

Pasternakova lična tragedija završila se u Kremlju kao politička farsa. Tek kada je poststaljinistički Sovjetski savez pokazao celom svijetu svoje ružno lice, predsjednik Nikita Hruščov zamolio je svog rođaka da pročita roman koji je izazvao aferu. Aleksej Ačubajs je napisao da “Doktor Živago” nije knjiga zbog „koje će dobar mladi komunista baciti kapu u vazduh”, ali ni knjiga “koja može da izazove kontrarevoluciju”. Hruščov je posle toga otpustio sekretara Udruženja književnika, a kažu da ga je uhvatio za revere i prodrmao.

Izvor: welt.de / M.A. blic.rs

Оставите одговор