Još jednom Grčka

Politika Berlina se bavi Grčkom uglavnom zbog rezultata nastalih usled mogućeg državnog bankrota u eurozoni i Evropskoj uniji. Tabloidi se, međutim, pretežno bave finansijskim gubitkom njemačke državne blagajne, a time i državnim obaveznikom. Akcenat je na tome što Njemci zarađuju novac, a Grci ga troše; to tako ne ide! Međutim, to nije ništa novo: 1897. godine, odnosno prije 118 godina, „Schlei-Bote“ , novine iz Šlesvig-Holštajna su izvještavale sledeće:

„Grčka vlada je siromašna… ali lošije od njenog siromaštva je njeno finansijsko poslovanje koje vlada u zemlji. Kako su i ministarstva željela biti sastavljena, stalno je zapinjalo oko teme novca. Milioni i milioni koji su trebali da se koriste za implentaciju velikih, cijeloj zemlji korisnih preduzeća su otišli u sasvim druge ruke umjesto kod inženjera iostalih radnika koji su trebali da sprovode radove. Tako je, na primjer, bez ijednog traga nestalo 80 miliona u izgradnji ozloglašenog Korintskog kanala.“

Grčki ministri su to razumjeli, kao i „Schlei-Bote“: „Sto miliona zajma prikupljenog od ostalih; velike bankarske firme u Njemačkom carstvu, u Francuskoj i u Engleskoj dobrovoljno su preuzele posredovanje, i sve ove lijepe količine, kojima je danas već za dvije trećine smanjena vrijednost, a još i idu ka tome da se ona sasvim izgubi, kada se ne sprovodi ozbiljna potražnja za moći. Novac se rasipao direktno u Grčku, jer nije nijednom upotrijebljen u nacionalnom interesu, a da je to bilo vrijedno pomena… Pozajmljene sume su u suštini upotrebljivane za nadomještanje tekućih državnih rashoda koji moraju biti pokriveni od strane poreskog obaveznika“.

Dalje se nastavlja: „U modernom Hellasu nastao je običaj koji je omiljen, da sljedbenici trenutnog premijera i njegovi ljudi na to gledaju kao na jednu lijepu povlasticu da plaćaju što je moguće manji državni porez ili još bolje nikakav. A kako Grčka ima skoro dvije i po vlade godišnje, onda se može izračunati koliko je uopšte plaćeno poreza, a koliko je zaista trebalo da se plati. Kakvu to nježnu bojazan gaje ministri prema svojim biračima, rezultira se u činjenici da je svako ministarstvo bez oklijevanja glasalo za smanjenje kamata stranih vlasnika grčkih državnih hartija od vrijednosti; dok oni nastavljaju da plaćaju domaćim vlasnicima… Iako je grčka država u oskudici, Grci su, pak, daleko manje.

Očigledno je da se u grčkim javnim finansijama za 118 godina malo šta promijenilo. A pošto su Grci do sada tako dobro živjeli sa ovom politikom, ne treba očekivati da će to kasnije da se promijeni.

Novine ovo zaključuju riječima: „U svakom slučaju ovo djelo mora da se ima u vidu, jer je u suprotnom sav novac… totalno izgubljen“.

Nažalost, ovo može i da se očekuje.

Ulrich Kalbitzer

Оставите одговор