Euro

U Berlinu, kao i u drugim prijestonicama, postavlja se pitanje šta će se dogoditi ako Grčka , namjerno ili nenamjerno, napusti eurozonu i ponovo uvede drahmu. Tu postoji više odgovora, ali jedno je sigurno – za Grčku bi bilo skupo, da treba da objasni stečaj, ali i za povjerioce jer bi izgubili mnogo novca. A šta se dešava u ostalih osamnaest zemalja eurozone?

 Euro je rezultat dugog razvoja, čija je glavna ideja stvaranje zajedničkog tržišta. Takvo tržište, u poređenju sa SAD-om, omogućilo bi veću proizvodnju robe u industriji, tako bi ona bila jeftinija i na taj način bi se ostvario boljitak. Konkurencija bi se povećala, trgovina olakšala, a granični regioni bi naglo postali fokus.

Međutim, različiti uslovi u zemlji su se vjekovima razvijali, kao na primjer : kroz porez, unapređivanje određenih branši ili regulisanje pojedinih poslova. Da bi se pružile prilike za zajedničko tržište, potrebno je uskladiti različite uslove proizvodnje.Usled toga, carine će pasti.

Najveći korak ka zajedničkom tržištu je zajednička valuta, zbog čega kada uvoz i izvoz razmijenjenog novca opadaju, opadaju i sa njima povezani visoki troškovi, kao i nesigurnost. Projekat zajedničke valute otuda ima dugačak istorijat, a političari i ekonomisti su dugo imali pune ruke posla, dok konačno 2002. godine nije uveden euro.

Istovremeno su morali da se odreknu autonomije nacionalne centralne banke, a da budu pod evropskom centralnom bankom. Time bi izgubili sposobnost da smanje uticaj promjene kursa na izvoz i da tako uprkos nižoj produktivnosti ostanu konkurentni na zajedničkom tržištu. U ovome leži slabost eura: kako zemlje različite ekonomske moći mogu živjeti pod istom valutom? Uvođenje eura je bila, dakle, politička, a ne ekonomska odluka. Naime, da se čekala ista produktivnost u svim evropskim zemljama, dugo još ne bi bilo eura. Na taj način ih euro drži u zajednici.

Kod Grčke se vidi koliko je to zapravo teško. Sa ogromnim kamatnim stopama i dužim rokom dospijeća otplate sada pokušava da dobije na vremenu, da bi se Grcima dala prilika da se suoče sa konkurencijom. Da ove zakasnjele reforme ne uspiju, bilo bi bolno za sve uključene, kako politički, tako i ekonomski. Ostatak euro-grupe će ipak nastaviti projekat „Euro“ i bez male Grčke.

Ulrich Kalbitzer

Оставите одговор