Elena Ferante – misteriozna spisateljica

Identitet najbolje italijanske spisateljice uspješno čuvana tajna. Profesor Marko Santagata zaključio da je misteriozna spisateljica nesumnjivo iz Napulja

Foto: caniosbooks.com

Niko do sada nije javno objavio stvarni identitet spisateljice koja svoje knjige potpisuje imenom Elena Ferante. Imajući u vidu u kakvoj epohi živimo, to je zaista čudo, a ono je još veće jer je riječ o vrhunskoj romansijerki, možda i najboljoj italijanskoj spisateljici nove generacije.

Milanski “Corriere della Sera” u svom je prilogu “Lettura” izišao s novim, naučno zasnovanim otkrićem ko bi ona mogla da bude u stvarnom životu – ali prozvana osoba to nije priznala.

Elena Ferante čuvena je i po svojim rado čitanim, često prevođenim, pa i ekranizovanim romanima, ali i po tome što svoj identitet uspješno  skriva. Ona nije potpuno izolovana od  javnosti, daje čak i intervjue – ali ne pokazujući se, barem ne kao Elena Ferante. Tumači to snažnom, čak – kaže – neurotičnom potrebom očuvanja lične  nedodirljive privatnosti. Ali romani Elene Ferante su tradicionalni u strukturi a avangardni u pristupu tematici, igrani na razmeđu krhkosti i okrutnosti,  te na tradicionalnoj kompleksnosti majčinstva.

Proslavila se romanima (uslovno trilogijom): “Nasilna ljubav” (L’amore molesto, prvijenac, 1992), “Dani napuštanja” (I giorni dell’abbandono, 2002), “Mračna kći” (La figlia oscura, 2006). Za nagađanje o njenom identitetu još je zahvalnije polje tetralogije “Genijalna prijateljica” (L’amica geniale, 2011-2014).

Naracija Elene Ferante izuzetno je filmična pa su njena djela ekranizovana s velikim uspjehom. Prvi roman, “Nasilnu ljubav”, iskoristio je Mario Martone kao predložak za film, prikazan na Festivalu u Kanu, a na Mletačkom bijenalu je konkurisao i film “Dani napuštanja” koji je režirao Roberto Faenca.

Upoznavanje spisateljice kroz analizu njenih junakinja

Elena Ferante je o sebi do sada kroz korespondenciju s izdavačem, kroz intervjue, objavila da je  rođena 1943. u Napulju, da se mlada iselila u Grčku – a ostalo se može, s manje ili više osnova zamisliti kroz analizu njenih junakinja, posebno iz “Genijalne prijateljice”.

Polazeći od ovog djela,  pisac i profesor Marko Santagata, podvrgnuo ga je leksičkoj analizi, kako bi  pouzdanije locirao kulturalni milje.

Santagata je zaključio da je misteriozna spisateljica nesumnjivo iz Napulja, ali i da je u Pizi pohađala elitnu Normalnu školu.

Konstatujući da koristi nazive ulica prije 1968, da u tekstu nema nijedne riječi iz pizanskoga studentskog žargona nastale poslije 1967, te da ne spominje katastrofalnu poplavu Arna 1966. (koja je poharala ne samo Firencu, nego i Pizu) – Santagata je zaključio da je sigurno studirala do 1966. Suzio je potragu na talentovane pisce iz Napulja koji su u ta doba studirali na pizanskoj Normalci, pa je u prvi plan izdvojio tri osobe.

Njegov favorit je Marćela Marmo, koja sebe u jednom intervjuu naziva “stidljivom i bojažljivom”. Međutim, kada su joj telefonirali iz “Corrierea”, rekla je da nije  Elena Ferante, ali je podsjetila na drugu svoju studentsku kolegenicu čijeg se imena nije mogla sjetiti. Santagata smatra da je posrijedi Marija Merkolijano, koju je odbacio jer je studirala u Pizi znatno  kasnije. Marćela Marmo je sugerisala da bi autorica za kojom se traga mogao biti i Silvio Perela.
Kad su mu telefonirali iz “Corrierea”, odbio je da odgovori na to pitanje.

Izvor: vijesti.me

Оставите одговор