Durmitorske legende (5) – Smrt Smail-age Čengića – Simuna Tomić, njen dar i uzdarje

Drobnjak – Foto: Vojo Radonjić

Smail-aga Čengić je bio muselim gatački, pivski i drobnjački, poturčenjak iz jedne od najstarijih hercegovačkih porodica.

U bici na Grahovcu (1836), predvodeći tursku konjicu, opkoli Crnogorce u Čelinskom potoku i tada Turci posjekoše 70 glava, među kojima Njegoševog brata Joka (Jovana), sinovca mu Stevana i još nekoliko Petrovića. Čengiću je ova pobjeda još više raznijela slavu, ali sledeće 4 godine nije izlazio da kupi harač.
Oko Krstovdana 1840.g. Smail-aga je krenuo iz Lipnika, sa oko 500 konjanika, u Drobnjak da kupi harač. U njegovoj najbližoj pratnji su bili Ahmet Bauk, Elez Đečević i Odža Mušović iz Nikšića, a u Drobnjak su ga sačekali knez Đoko Malović, vojvoda Šujo Karadžić i Filip Žugić.
Prije toga, krajem jula, 12 drobnjačkih glavara se sastaše u manastiru Podmalinsko (po nekima u kuli Čupića na Dobrijem selima) i doniješe odluku da ubiju Smail-agu i to u pismu, koje ponese Mušo Cerović, obavijestiše Njegoša. Njegoš se obradovao ovoj odluci, obećao pomoć i posla glasnika Mini Radoviću da sa Moračanima pomogne Drobnjacima i Uskocima da razbiju haračlije i ubiju krvnika Smail- agu.
Ima i druga teorija, da je ubistvo Smail- age Ćengića, jedno od prvih plaćenih ubistava u Crnoj Gori. Po toj teoriji, Ali-paša Stočanin, vezir od Hercegovine, bio je ugrožen od strane Smail-age, jer je njegova slava sve više rasla i doprla do samog sultana. Ali- paša „debelo“ plaća Njegošu da ubije Smail- agu, kome je to posebno odgovaralo da bi mu se osvetio za Grahovac i on organizuje Đoka i Novicu…
Uglavnom, haračlije su 4. oktobra došle u Drobnjak. Otaborili su na Mljetičku i među turskom stražom oko Smail- aginog šatora, sa Drobnjacima koji su ih dočekali, umiješali su se Mijo Godijelj iz Godijelja, Dimitrije Kovijanić sa Pošćenja i Milan Tomić sa Previša. Njih je odabrao Novica Cerović, glavni vođa zavjere, da kao najbolji strijelci u plemenu, ubiju Čengića, odmah kada Drobnjaci i Moračani napadnu.
Napad je počeo 5. oktobra, jedan sat pred zoru i zavjerenici su razbili sanjive Turke, a Smail-agu je ubio plotun na samom početku bitke. Tom prilikom je poginuo 81 Turčin…
Smail- aga je imao jednu ženu, Selimu i sa njom sedam sinova, od kojih su čuveni bili Muhamed- beg i Derviš- beg (Dedaga), kasnije paša.
Ovo je dobro poznata priča o smaknuću Smail- age, kao i kasnija Dedagina razura Drobnjaka, a ona ima malo poznati nastavak, gdje je glavni lik Simuna Tomić iz Drobnjaka.
Njen sin Milutin Tomić, nalazio se tada na višoj turskoj školi u Mostaru. Odmah poslije Smail-agine pogibije Turci su sve takve đake uzeli kod sebe kao taoce. I najmanji povod bio je dovoljan pa da se turski gnjev sruči na crnogorske i hercegovačke glave.
Majka Simuna je tada iskopala iz groba Smail-agine kosti, zavezala ih i odnijela u Lipnik. Smail-agina žena Selima i ostale Turkinje su bile presrećne; Selima je dočekala Simunu kao najmilijeg gosta i bogato je darivala. Upitala je šta može još za nju da učini:
„Šta mogu, ženska glavo, za tebe učinjeti i koju želju da ti ispunim?“
„Ja sam tebi donijela tvoga muža. Moreš li ti meni osloboditi moga sina iz vaših tavnica. To je moja jedina želja i jedini sin.“
Turkinje su bez riječi pristale na to i uskoro je Milutin Tomić bio oslobođen iz tavnice.
Ali, na tome nije ostalo. Na Cetinje je Simunu pozvao crnogorski vladika Rade Petrović i upitao je:
„Zašto uradi tako Simuna Tomić?“
„Uradih kako sam najbolje umjela, presvijetli vladiko! Spasila sam sina. Jer šta će mi i sunce na nebu ako mi njega nestane. Da je nestao moj sin onda ne bih zažalila ni za kućom Petrovića.“

Kujo Novović

NAPOMENA: Zabranjeno prenošenje i objavljivanje fotografija bez pismenog odobrenja redakcije Slobodne riječi.

1 KOMENTAR

Оставите одговор