Čudesni vrtovi grofa fon Piklera

Opsjednut vrtovima, ženama i lagodnim životom – grof Pikler bio je živopisna ličnost koja je ime dala i jednoj vrsti sladoleda u Njemačkoj. Njegovoj strasti prema parkovima posvećena je jedna izložba u Bonu

844d1e3ff68d7df25dc3021a1fedc507
Foto: www.blic.rs

Ako neće brijeg Muhamedu, onda će Muhamed brijegu. Ta poslovica u slučaju Hermana fon Piklera nije puka metafora. Taj njemački grof doslovno je pomjerao brda, stvarao ih tamo gdje ih nije bilo, preusmjeravao rijeke i otvarao perspektive koje su mu omogućavale idealan pregled njegovog vrtnog carstva.

Svoje najljepše i najpoznatije djelo ostavio je u svom rodnom mjestu Bad Muskauu u Gornjoj Lužici na današnjoj granici sa Poljskom. Park koji se proteže na 820 hektara najveća je evropska zelena kultivisana površina u engleskom stilu. Na njoj su smješteni grad Muskau, okolna sela i šumske površine. Njemačka i Poljska dijele taj park koji je od 2004. godine na Uneskovoj listi Svjetske kulturne baštine. Pikler je genijalno smjestio dvorac i selo u park tako da su oni potpuno podređeni prirodi. Tok reke Nise, stabla, kameni blokovi koje su nanijeti tokom ledenog doba složeni su tako da mala belogorična stabla daju kolorativne akcente.

Zaljubljenik u vrtove

Stvaranje takvog parka i onda je koštala veoma mnogo novca. Grof Pikler imao je sreću da ga je njegova supruga Luci, ćerka kasnijeg carskog kancelara Karla Augusta fon Hardenberga imala napretek. I da je dijelila njegovu strast prema vrtovima. Njoj može da zahvali i na grofovskoj tituli.

19c325f743480433c066e1d2286117e8
Foto: www.blic.rs

Izložba u Bonu pod naslovom „Parkomanija“, pokazuje da je grof potpuno opsesivno oblikovao krajolik – najprije u Bad Muskauu, zatim u Branicu (pored Kotbusa) i na kraju, kada je prodao Bad Muskau – i u Babelsbergu. Za Piklera su barokni parkovi iz Francuske onoga doba bili noćna mora. Zato je kao sumanut crtao planove vrtova i eseje o novom oblikovanju pejzaža po uzoru na engleske vrtove koje je upoznao na svojim putovanjima.

U Engleskoj je upoznao i prosvjetiteljske principe poboljšavanja prirode i čovjeka. Njegovi zapisi odišu oduševljenjem za neobuzdanu prirodu. Godine 1834. objavljena je njegova knjiga „Bilješke o hortikulturi“ koja i danas važi kao jedno od važnih i uticajnih teorijskih djela o toj oblasti.

Divlja priroda kao uzor

Grof rođen 1785. godine, u svom dijelu navodi da se s prirodom mora postupati kao što to radi umjetnik: kreativno i akribično. Za Piklera je vrt bio neka vrsta umjetničke galerije. Prirodnost je za njega u kontekstu „stana pod vedrim nebom“ igrala centralnu ulogu. Muskau je doživljavao kao svoje „životno djelo“.

Vrlo je zanimljivo vidjeti poređenje njegovih crteža dobrih i loših primjera hortikulture: pravolinijske staze su tabu, jezera moraju da djeluju prirodno, vegetacija da bude bujna…

0,,19280132_303,00
Foto. www.dw.com

Piklerova „parkomanija“, međutim, nije bila samo genijalna, već i skupa. Kada je potrošio ženin miraz, Pikler je morao da proda zemljište u Gornjoj Lužici Holandiji. Luci se razvela od njega, a grof je otputovao u Englesku kako bi tamo našao ženu koja će da finansira njegovu strast. Nije je pronašao, ali je zato napisao jedan bestseler.

Piklerov sladoled

Nakon toga, dobio je narudžbinu za oblikovanje pejzaža u Branicu gde je u staklenicima uzgajao ananas. Sledeći projekat bio je Babelsberg pored Berlina. Tamo je napravio nemoguće: peskovito tlo pretvorio je u plodnu zemlju sa šumećim vodopadima, vijugavim jezerima i žuborećim izvorima.

0,,19270281_404,00
Foto: www.dw.com

Napravio je brdašca i položi sistem cijevi za navodnjavanje parka. Svaki zavoj i svako vijuganje staze, vještački je napravljeno, što na prvi pogled ne može da se vidi.

Na bonskoj izložbi se doduše ne mogu vidjeti njegova remek-djela, ali se može upoznati i specifična ličnost tog njemačkog grofa, oca hortikulture i bonvivana po kojemu je u Njemačkoj nazvan troslojni (i trobojni) sladoled. Najstariji njemački recept za taj sladoled, naime, potiče od pruskog dvorskog kuvara Luzia Ferdinanda Jungijusa koji ga je u svojoj knjizi recepata 1839. godine posvetio grofu Pikleru.

Izvor: Sabine Elce, dw.com

 

Оставите одговор