Top

Ljubice, ljubičice – donesi mi buket cvijeća... Biće pun suza... Februar 2002. Bistričko naselje... Kuća Radulovića... Moj najljepši dječak... Dragan... Dan rada, 1951. Poezija, slikarstvo, fotografija... Priredbe, manifestacije, televizija... Nagrade, priznanja, naklon... Ispisani stihovi kratkog...

Zgrada ,,Kraš-a“... Nikšić, osamdesetih... Koš, đeca, žamor... Neki nervozni komšija iz treće smjene uze nam loptu... Odmah, u blizini stara zgrada, desetka... U podrumu karatisti, kuglaši, strijelci... Na tako malom...

Jesam ,,navalio“ na Humce... Humci, pa Humci, pa Humci... Tu me majka , studenske 1968.godine, donese... Iako sam sa nepunih sedam godina otišao iz tog iskrenog dijela...

Te, 1936.godine, iste godine kad je rođena moja majka Milunka, rodi se u službeničkoj porodici, kao osmo dijete, jedan od najvećih u Jugoslaviji, iskonska...

Nikšić, tvoj... Nikšić, moj... Nema dana kad te ne pomenem... Daleko od garbita u nađenim konzervama sa središnjom rupom ovećeg eksera i poklopac... Pali! Kakva sreća i radost... Djetinjstvo... Radničko, skoro,...

Ovu priču vrlo je lako početi jer pišeš o nekom ko je, u pauzi treninga, autoru odmah izašao u susret i pokazao onu staru...

Hladni februar 1958. godine... Jesenice, u Sloveniji, i velika Jugoslavija... I tako, samo šest mjeseci, a onda ga donesoše u Nikšić... I vrlo rano proputova preko te...

Dobra i duhovita teta Koviljka, od Raičevića sa Laza, i stasiti čika Mano Dedović, iz Gračanice kod Andrijevice, upriličiše radost življenja te daleke 1966.godine,...

Neđe davno ga upoznah u Beogradu ili u Nikšiću, u našem ,,Zahumlju“... A, upoznah ga, definitivno, u RTCG-e, u jutrenju neprospavanih noći i klimavih godina...

Rodi se, 1959. godine, Neko ko me učio svemu lijepom, i ko mi mnogo fali, pogotovo sad... Amerika zemlja daleka... Moj brat, moja uzdanica u volji...