foto: Mićo Baltić
Putnici preplavljeni ponudama raznih destinacija sve češće otkrivaju sjever Crne Gore kroz grad koji prirodu još nije pretvorio u spektakl
Ako postoji mjesto koje ne traži pažnju, a ipak je zaslužuje, onda je to Mojkovac. Smješten između rijeke Tare i planine Bjelasice, ovaj grad sve češće se prepoznaje kao destinacija za one koji bježe od masovnog turizma i traže prirodu koja još nije potrošena.
U Mojkovcu jutra počinju sporo. Tara se budi pod maglom, borovi ćute kao da čuvaju tajnu, a vazduh ima onu oštru, planinsku čistoću koju je teško objasniti fotografijom. Upravo taj osjećaj – da si u prostoru koji nije preuređen za turiste, već sačuvan – postaje najveći adut ovog kraja.
foto: Mićo Baltić
Bjelasica se iznad grada ne nameće, ali stalno podsjeća na sebe. Zimi, snijeg pretvara planinu u prostor tišine i bijelih horizontala, idealan za skijaše, planinare i ljubitelje zimskih pejzaža. Ljeti, isti ti obronci nude potpuno drugačiji doživljaj: planinske livade, katune, staze za pješačenje i biciklizam, hladovinu bukovih šuma i pogled koji vraća osjećaj mjere. Turizam na Bjelasici ovdje još uvijek znači kontakt sa prirodom, a ne s gužvom.
foto: R.Ć.
Posebno mjesto u turističkoj slici Mojkovca zauzima rijeka Tara – „suza Evrope“, kako je često nazivaju. Kanjon Tare, jedan od najdubljih u Evropi, počinje upravo u blizini grada i pruža mogućnosti za rafting, ribolov i istraživanje netaknute prirode. Za razliku od komercijalizovanih destinacija, ovdje susret sa rijekom i dalje djeluje lično i neposredno.
foto: Mićo Baltić
Posljednjih godina, Mojkovac polako gradi imidž destinacije aktivnog i održivog turizma. Pojavljuju se seoska domaćinstva, etno-kuće i mali turistički objekti koji nude lokalnu hranu, domaće proizvode i smještaj u skladu sa okruženjem. Posjetioci sve češće dolaze zbog jednostavnosti: zbog domaćeg sira, šetnje do katuna, razgovora uz vatru i noći u kojoj se čuje samo rijeka.
Grad, iako mali, ima ono što mnoge razvikanije destinacije gube – osjećaj autentičnosti. Mojkovac ne glumi turistički centar; on nudi ono što jeste. Upravo zato postaje zanimljiv putnicima koji traže sporiji ritam, prirodu bez filtera i mjesta koja još imaju dušu.
foto: Mićo Baltić
tekst: Redakcija Slobodne riječi (Radio Mojkovca)
