Zvuk milion insekata, svjetlost milion zvijezda

Publika hrli da vidi dokumentarce iz cijelog svijeta jer je ovaj takmičarski program jedini u pravom smislu svjetski, sa filmovima iz 36 zemalja

13627105_547903372079268_3263941098790387908_n (1)
Foto: www.bokanews.me

Iako se tog trenutka na tvrđavi Forte mare prikazivao kanski pobjednik, film „Ja, Danijel Blejk” Kena Louča, a na Kanli kuli sedmostruki dobitnik „Zlatnih arena” – „S one strane” Zrinka Ogreste, plato ispred Muzičke škole u Herceg Novom bio je krcat ljudima koji su zauzeli mjesta i strpljivo čekali da započne projekcija dokumentarnog filma. Jednog od onih koje je za takmičarski program dokumentarnih filmova na 30. Herceg Novi – Montenegro festivalu odabrao vrsni filmski autor i profesor Vladimir Perović.

Ne radi se ovdJe ni o kakvoj slučajnosti. Već šestu godinu zaredom na Trg Mića Pavlovića u ovo doba godine publika hrli da vidi dokumentarce iz cijelog svijeta. Jer, ovaj takmičarski festivalski program jedini je u pravom smislu svjetski, sa filmovima sa svih kontinenata, iz 36 zemalja. Herceg Novi za takve programe ima publiku koja zna da poštuje ono što joj se nudi – kvalitetne kratkometražne dokumentarne filmove do 30 minuta. Profesor Perović, kao selektor programa, nije samo filmove podijelio po večerima, nego i po temama, objedinjenim tankim crvenim nitima, zbog čega imaju neki zajednički imenitelj. Ove godine, izjavljuje za „Politiku”, teme su trajanje, obuzetost, krajnosti, dom i žena. Ali, mnogo je i žena među autorima čiji se filmovi prikazuju na festivalu. Recimo, mlada Ruskinja Anastasja Novikova sa debitantskim filmom „Razgovor” o samoći i čekanju, o biti udvoje i biti razdvojen. Zatim, Lusi Voker koja je „razbila” publiku prve festivalske večeri sa filmom „Otvore se čeljusti lava”, o ženi koja se nestajanju suprotstavlja na neverovatan način. Ili, Dora Filipović koja u filmu „Pogledi zatvorenih očiju” prodire u svet slijepih i slabovidih…

Od filmova koje je Vladimir Perović odabrao pažnju privlače još i kirgiski film „Nastavnik fizičkog, zlato i reka” Amanbeka Ažimata, o nastavniku koji usred zime u hladnoj rijeci vadi šljunak kako bi prehranio porodicu; zanimljiv japanski „Zvuk milion insekata, svjetlo milion zvezda” Tomonari Nišikave, o eksperimentu u kojem autor zakopava 35-milimetarsku filmsku traku da prenoći nadomak oštećene nuklearke Fukušima, kako bi provjerio tvrdnje vlasti da je zemljište dekontaminirano; gorko satiričan „Ja sam Adnan i neću vas raznijeti” Adnana Smajića iz Banjaluke, o svijetu predrasuda, sumnjičenja i medijske manipulacije…

Izraelka Tamara Kej u „Kući mutave” priča o jedino dvoje palestinskih stanovnika u jevrejskom delu Hebrona, Čileanac Mihael Butos Gutijeres u „Priči o ljubavi, ludilu i smrti” nudi razorno svedočanstvo o sopstvenoj porodici, Španac Manuel Alvares Dijestra u filmu „Raseljena” prikazuje hongkongški život tik uz mrtve, zbog čega se živi raseljavaju…

Zemlju domaćina festivala – Crnu Goru predstavljaju Sead Šabotić, inače Perovićev student, sa filmom „Revolucionarni dom” i Katarina Bulajić sa „Linijom života”, filmom koji je snimljen u okviru Akademije umjetnosti u Beogradu.

O vrijednostima takmičarskih dokumentarnih filmova odlučuje žiri u kojem su tri mlade žene. Ruska rediteljka Aljina Rudnjickaja iz čuvenog sanktpeterburškog studija dokumentarnih filmova, afirmisana crnogorska producentkinja i predavač na FDU Cetinje Jelena Mišeljić i autorka Seng Mai Kinroiz Mijanmara, koja je posle svog izlaganja pred novinarima, koje je bilo toliko čisto, iskreno i toplo, izmamila gromki aplauz.

Selektor Perović je zadovoljan odjekom koji izabrani dokumentarci imaju kod gledalaca. Lako se oni srode sa problemima viđenim u filmovima. Jer, kako to izjavljuje Perović: „Šta mogu biti filmske teme, osim muke i problemi – lični, unutrašnji, porodični, socijalni, politički. U znatno manjoj mjeri i ljepota života, obično u nekoj zabiti, daleko od civilizacije, gdje se živi jednostavnije i zasigurno ne ovoliko neurotično”.

U šali još dodaje: „Dokumentarna sekcija je jedina na ovom festivalu koja je svjetska. I jedina koja će se uvijek sigurno održati. Jer sa Trga Mića Pavlovića, sa terase, zagrmi li ili počne pljusak, mi se samo preselimo u salu Muzičke škole i program se nesmetano nastavlja”.

Sa projekcijama na Kanli kuli ili na Forte mare stvari stoje drugačije. One zavise od vedrog neba sa svjetlom milion zvezda i zvukom milion insekata. Padne li kiša ili zagrmi, nema se gdje uteći. Jubilarni 30. Herceg Novi – Montenegro filmski festival srećom za sada prati i izvrsno vrijeme i dobra atmosfera. I ono što je najvažnije – veliki broj gledalaca!

Izvor: Dubravka Lakić, politika.rs

Оставите одговор