Zabranjena ljubav iz Aušvica: Ona Jevrejka, a on stražar

Čim je Adolf Hitler preuzeo vlast 1933. godine, birokratski režim počeo je izradu Nirnberških zakona koji su zabranjivali odnose između “arijevaca” i Jevreja.

Međutim, baš takva veza postojala je u Trećem rajhu – i to čak između najmonstruoznijih njenih službenika i njihovih žrtava.

I dok se kontroverza kovitla oko novog romana Kejt Breslin o fiktivnoj romansi u koncentracionom logoru između SS komandanta i zatvorenice, istinita priča o složenim ljudskim odnosnima u strašnim vremenima se ne može poreći.

Priča Breslinove prikazuje zapetljanu ljubav u zapetljanim vremenima. I nigdje, tokom 12 godina koliko su nacisti upravljali većim dijelom Evrope, nije postojalo toliko jezivo mjesto kao što je to bio Aušvic – fabrika smrti u okupiranoj Poljskoj.

To je bilo mjesto gdje bi ljudi uradili sve da sačuvaju goli život, da izbjegnu “selekciju” koja je značila put u jednom pravcu ka gasnoj komori. 

Helena je preživjela zahvaljujući ljubavi jednog naciste

Helena Citronova bila je jedna od tih koji su uspjeli da sačuvaju glavu sebi i svojoj porodici tako što je privukla pažnju jednog ozloglašenog SS stražara.

Iako je spavala sa svojim spasiocem, a na kraju priznala i da je gajila dublja osjećanja prema njemu, Helenina zabranjena ljubav bila je isprva samo farsa kako bi uspjela da ostane živa u najgorem mjestu na Zemlji.

Jevrejka iz Slovačke je radila u ogromnom skladištu u Aušvicu poznatom kao “Kanada” gdje su se čuvale lične stvari osuđenika prije nego budu poslate u Berlin kao ratni plijen.

Tu je upoznala Vunča 1942. godine. Nihova veza ekranizovana je na američkoj PBS mreži u programu o logoru smrti u kojem je najmanje 1,2 miliona ljudi izgubilo život.

– Veza između esesovca Franca Vunča i Jevrejke Helene Citronove šokirala je svakoga. Ko je mogao da zamisli da bi se na mjestu kakvo je Aušvic, puno bola, smrti i sadizma, mogla roditi tako čista emocija kao što je ljubav. Sudbina je uplela prste jer je baš na dan kada je Elena bila osuđena na smrt, Francu bio rođendan, te joj je zatraženo da mu otpjeva pjesmu – navodi se. 

 
Zaljubio se u Jevrejsku usred Aušvica: Franc Vunč

Vunč joj je kasnije poslao keks uz poruku “Ljubav – zaljubljen sam u tebe”. On je čak spasao i njenu sestru Rozinku sigurne smrti.

– Kada je došao do baraka gdje sam radila, dodao mi je tu poruku. Odmah sam je uništila, ali sam vidjela riječ “ljubav” i “zaljubljen sam u tebe”. Pomislila sam: radije ću da umrem nego da se spetljam sa esesovcem. Dugo vremena poslije te poruke postojala je samo mržnja, nisam čak mogla ni da ga pogledam – ispričala je Helena godinama kasnije u Izraelu.

Međutim, ona je priznala da su se njena osjećanja prema njemu vremenom promijenila, posebno kada je njena sestra sa djecom stigla u Aušvic Birkenau.

Helena je saznala da bi trebalo da budu poslati u gasnu komoru, ali da njen SS obožavalac pokušava da im pomogne.

– Rekao mi je: Brzo mi reci koje je ime tvoje sestre dok ne bude prekasno. Odgovorila sam mu da neće uspjeti jer je ona stigla sa dvoje male djece. Rekao mi je da je sa djecom drugačije, da ona mogu da žive u Aušvicu. Nakon toga je otrčao do krematorijuma i pronašao moju sestru – dodala je Helena.

Vunč je uspeo da spase njenu sestru tako što je rekao da radi za njega u “Kanadi”, ali za djecu nije mogao ništa da uradi.

Helena i njena sestra su preživjele Aušvic i iako se njena veza sa Vunčem nije dalje razvijala, ona je svjedočila u njegovu korist mnogo godina kasnije kada mu se sudilo za ratne zločine.

Helena je umrla 2005. godine, a prethodno je svoju priču ispričala reditelju Lorencu Risu.

– On je uradio nešto veliko. Postojali su momenti kada sam zaboravljala da sam Jevrejka i da on nije Jevrejin i, iskreno, na kraju sam ga voljela. Ali, to nije bilo moguće – ispričala je.

U drugom programu koji se 2003. emitovao na izraelskoj televiziji pod naslovom “Drugačija ljubav”, Helena je ispričala: Nisam zaboravila ni minut. Sjećam se svega što se dešavalo. Ja sam bila drugačija i svi su znali za tu priču. Nosila sam mrlju na sebi jer je on bio esesovac. Činjenica je da je moj život sačuvan zahvaljujući njemu. Ja to nisam birala, jednostavno se dogodilo. Bila je to veza koja je mogla da opstane samo na takvom mjestu, na drugoj planeti. Kada sam bila mlada, bila sam preokupriana i nisam se suočila sa svojom prošlošću. I sada mi se sjećanja vraćaju kao bumerang – rekla je ona.

Autorka emisije o nenormalnim ljubavima u nenormalna vremena Ivona Kozlovski je rekla da je reditelj filma nastojao da ima objektivan pristup cijeloj situaciji bez preteranog zadiranja u privatni život preživjele.

– On je ostavio gledaocima da se pitaju kako se završila njihova romansa. Kako su ostali nacisti reagovali na tu vezu, ili ostale zatvorenice koje su dijelile barake sa Helenom. Ona je rekla da je on osjećao istinsku ljubav prema njoj zbog koje je bio spreman i da žrtvuje život. Sa njene strane, priznala je da je imala seks sa njim zbog okolonosti i mjesta gde su se nalazili. Ipak, pred kraj rata priznala je da je počela da gaji osjećanja prema njemu u da je igrala na granici emocionalne vezanosti – rekla je Kozlovski.

Austrijanac po rođenju, Vunč, koji je umro prije šest godina, opisan je od strane logoraša na suđenju kao “iskonski mrzitelj Jevreja” i ponekad je služio na zloglasnoj “rampi” birajući među pristiglim logorašima ko će umrijeti, a ko preživjeti.

Na suđenju u Beču 1972. godine okarakterisan je kao siledžija koji je podjednako tukao i muškarce i žene.

Barem jednom, a vjerovatno i više puta, bio je na dužnosti ispred gasnih komora gdje mi je zadatak bio da ispusti smrtonosni pesticid koji bi ubijao zatvorenike.

– Želja je promijenila moje brutalno ponašanje. Zaljubio sam se u Helenu Citronovu i to me je promijenilo. Postao sam druga osoba pod njenim uticajem – ispričao je esesovac.

Uprkos tome što je sudija rekao da postoje “neoborivi dokazi o njegovoj krivici” u masovnim zločinima, on je oslobođen svih optužbi zbog zastarijevanja slučaja koji regulišu ratne zločine u Austriji.

Helena i njena sestra svjedočile su u njegovu korist na suđenju.

Ketrin Lok je jevrejska spisateljica ljubavnih romana koja živi u Filadelfiji i koja se usprotivila Breslininoj knjizi.

Ona tvrdi da je roman loše prepričavanje Knjige o Jestiri iz Starog zavjeta u kojoj se Jevrejka Hadasa, poznata kao Ester, udaje za persijskog kralja Ahazeura (Kserksa I) kako bi svoj narod sačuvala genocida.

Ipak, Lok kaže da to ne čini Heleninu priču manje inspirativnom. 

Kejt Breslin

– Nije iznenađujuće da se takav odnos desio u stvarnom svijetu, ali i dalje ne znam da li je to bilo sporazumno. Esesovci su i dalje ljudi koji su ubili milione ljudi.

Govorimo o dvije različite priče iz različitih perspektiva. Helenina priča je važna i drago mi da su ona i njena sestra uspjele da prežive. Ali, ne mislim da je to uobičajena priča i pričajući je nejevrejskim jezikom (kao što radi Breslin) i iz nejevrejske perspekitve je opasno i briše jevrejsku istoriju. Da je to napisala kao istinitu priču bilo bi u redu, ovako je ukrala priču i gurnula je u drugi plan – rekla je Lokova.

Izvor: blic.rs
Foto: wikimedia.org

Оставите одговор