Horas Grisli, zvani Džim, pridružio se britanskoj vojsci 1939. godine. Kada se njegov puk iskrcao u Normandiji, Džim je sa grupom vojnika prosleđen u Dankirk gdje su se suočili sa moćnom armijom Hitlerove vojske. Međutim, nakon kraće borbe, iscrpljeni i brojčano slabiji britanski vojnici su bili satjerani u ćošak. Sklonište su potražili u jednoj napuštenoj štali u okolini Lila, strpljivo čekajući i nadajući se da Njemci neće provjeravati baš svaki napušteni seoski objekat i da će, uz malo sreće, samo proći pored njih. Ali, neprijatelj nije bio toliko naivan.

U ovakvoj bezizlaznoj situaciji Horasov puk se predao. Uslijedio je desetonedeljni marš za Holandiju u kome mnogi vojnici nisu preživjeli. Većina njih je umrla od gladi, a Džim je preživeo jedući insekte i biljke koje je pronalazio pokraj puta.

Nakon deset nedelja marširanja usledilo je trodnevno putovanje vozom, takođe bez vode i hrane, do logora za ratne zarobljenike u Poljskoj.

Ljubav na prvi pogled

Rosa Rauhbah (Foto: WorldPress)

Logor, koji se nalazio u blizini Lamsdorfa, je bio radni logor čiji su zatvorenici radili i obližnjem kamenolomu, vadeći teške mermerne ploče od kojih su pravili nadgrobne spomenike za stradale njemačke vojnike. I upravo na tom mjestu Džimi je upoznao Rosu Rauhbah, ljupku ćerku vlasnika kamenoloma koja je tu radila kao prevodilac.

Bila je to ljubav na prvi pogled. Momentalno su „poletele varnice“, a nedugo zatim i prvi poljupci u praznim prostorijama velikog kamenoloma – daleko od očiju javnosti.

Rosu je Horas opčinio, toliko da je bila spremna da učini sve za njega. Pored redovnog krijumčarenja hrane, za njega i njegove ratne drugove, Rosa im je dostavila i delove od kojih su napravili radio prijemnik preko koga su slušali vesti na BBC-u.

Međutim, njihova romansa je, bar na kratko, bila prekinuta kada je Horas bio prebačen u logor u blizini Freivaldaua (Jesenik) u Češkoj.

Logor, koji je bio udaljen oko 55 kilomatara od kamenoloma u Lamsdorfu, bio je smešten duboko u njemačkoj teritoriji i okružen gustom šumom. I upravo zbog njegovog položaja, stražari nisu širom otvorenih očiju motrili na ratne zarobljenike jer su vjerovali da ne postoji teoretska šansa da prežive put do najbliže bezbjedne teritorije, koja je u ovom slučaju bila Švedska – oko 675 kilometara prema sjeveru.

Grisli je cijele dvije nedjelje posmatrao čuvare pažljivo proučavajući njihove navike kako bi ustanovi koje je najbolje vreme za bjekstvo.

– Nekoliko drugova bi mi pomoglo da se popnem do visokog prozora kroz koji bi iskočio i nestao u šumi. Zatim bi se na dogovorenom mjestu našao sa mojom Rosom. Sastajali smo se dva-tri puta nedeljno i po cijelu noć vodili ljubav – ispričao je Grisli u jednom intervjuu koji je dao par godina prije smrti.

Poslije ovakve cjelovečernje avanture Horas bi se vratio u logor. Ovaj podvig je uspio da izvede preko 200 puta za vreme boravka u Freivaldauu.

Oči u oči sa Himlerom

Sporna fotografija: Oči u oči sa Himlerom – Horas ili ruski vojnik?

Grisli nije ostao upamćen samo po „hudinijevskim“ nestancima iz logora. On je za života tvrdio da je on žgoljavi mladić sa dobro poznate fotografije iz Drugog svjetskog rata koji pogledom strelja Himlera.

– Skinuo sam svoju košulju kako bi mi se vidjela rebra i kako bi mu (Himleru) prenio poruku da živimo u lošim uslovima i da smo neuhranjeni – ispričao je Horas jednom prilikom.

Međutim, Gaj Volters, istoričar i stručnjak za Drugi svjetski rat, nedavno je iznio tvrdnju da se na toj fotografiji ne nalazi Grisli. On tvrdi da je došao do dokaza da je fotografija snimljena u Minsku, nekoliko stotina kilometara udaljenom od logora u kome je boravio Horas, kao i da se na fotografiji nalazi nepoznati ruski vojnik.

– Bio bih spreman da na sudu ustanem i da se zakunem da se on ne nalazi na toj fotografiji. Posedujem mnogo dokaza koji dokazuju moju tvrdnju. Nema šanse da je on stajao ispred Himlera – izjavio je Volters.

Međutim, Grislijeva supruga Brenda, s kojom se oženio 1975. godine, ostala je ogorčena na izjave ovog istoričara koji je njenog muža nazvao „lažljivim starcem kome je pamćenje otkazalo“.

– Volela bih da je moj suprug sada živ pa da mu taj istoričar, ako bi smio, kaže to u lice. Tada bi videli ko govori istinu, a ko laže – ljutito je odogovrila Brenda Grizli, koja je posmatrajući spornu fotografiju prokomentarisala: „Da, to je moj Horas“.

Tragičan završetak

Kada su saveznici oslobodili logor u blizini Lamsdorfua, Horas se sa svojim saborcima vratio u Engelsku. Njihova avantura je od skrivenih prostorija u kamenolomu, preko bježanja iz logora, prerasla u dopisivanje putem ljubavnih pisama. Međutim, nije puno prošlo kako su Rosina pisma prestala da stižu na Horasovu adresu. Kasnije je od prijatelja iz Njermačke primio pismo u kome je obaviješten da je njegova ljubav preminula na porođaju – zajedno sa bebom.

Horas Džim Grisli nikada nije saznao da li je Rosa nosila njegovo dijete.

Izvor: blic.rs
Foto: wikimedia.org