Stigla šljiva u Valensiju

Tamo, negde, oko Božića, kao i svi gastarbajteri, uželeh se domaće šljive.

Da mi ispuni želju, prijateljica se sažali pa u Banjaluci kupi domaće šljive iz žutog bureta, ponese je sa sobom u Nemačku, pa pošalje DHL-om za Španiju.

Radosti moje! Čekah i čekah, a od moje šljive ni flaše ni mirisa. Potražih je netom, a Španci kao Španci, poslaše je nazad za Nemačku. Mnogo je lakše nego da se kutija pokvasi na kišnom danu. Opušten je to narod, nije im za zameriti ako se ponekad opuste više nego što je potrebno.

Napravi šljiva još koju hiljadu kilometara, pa se vrati mojoj prijateljici.

Kao i svi dobri ljudi, ona ponovo na DHL, pa šljivu opet za Valensiju. Ko će koga da razume, ako neće gastarbajter gastarbajtera.

Stiže moja šljiva ponovo u Valensiju. I opet kišni dan, ali ovoga puta moja snažnija polovica odluči da se šljivi mora ući u trag. I pronađe on nju. Kući je donese.

Skuvah kafu, nasuh šljivu. Miriše lepo. Dobro je odstajala posle dva meseca puta i 6-7 hiljada kilometara.

Pretposlednje februarsko jutro u Valensiji je hladnjikavo, jedva namaklo dvadeset stepeni, ali svejedno miriše na proleće. Poslužih kafu na terasi, uzeh gut svoje šljive. Jedva je progutah.

Dobra šljiva, ali loša ja. Nikako da usaglasim palme pod prozorom i rakiju. Sve mi se čini, sangrija bi mi bolje legla.

I tako, natežem mučenicu, nateže i ona mene, pa, onako usput, završismo zajedno na internetu da prelistam stranice sa vestima iz domovine.

Slika uvek ista, bar slovce da se promeni.

Političari prosipaju svoja govna, narod reži, ali ne progovara, a na svakih par stranica tekst o jadnim gastarbajterima.

Jadan je to život, kažu. Crče se od posla i patnje za rodnom grudom. Ne valja se nigde sa svog ognjišta, neka je sa svojim narodom, gladno se neće biti. A i odlaze samo izdajice. Umesto da se bore za svoju đedovinu, oni se parama poveli, duše plaćene, a pocrkaše od nostalgije.

Popih kafu, iskapih šljivu, zatvorih internet stranicu na kojoj je  krupnim slovima pisalo: „Najavljeno dizanje cena nafte – ponovno poskupljenje hleba“ i požurih da stignem na otvaranje karnevala, koji će u Valensiji trajati narednih mesec dana.

Daliborka Kiš – Juzbaša

 

 

 

 

 

 

Leave a Reply