Sjećanje na Đuzu: Odlazak glumca koji je sebe zalagao u svaki lik

Foto: tf.rs

Glumac Vlastimir Đuza Stojiljković preminuo je 16. juna u Beogradu u 85. godini poslije duge i teške bolesti.

Rođen je 30. juna 1929. godine. Profesionalnu karijeru je započeo 1951. u Beogradskom dramskom pozorištu a u Ateljeu 212 je igrao do penzionisanja, 1995. godine.

Donedavno je često gostovao u brojnim predstavama. Odigrao je više od 130 uloga, a velki trag ostavio je i na televiziji. I danas plijeni TV gledaoce u ulozi Rođe, decenijama nakon snimanja kultne jugoslovenske serije „Pozorište u kući“ koja se reprizira na RTS-u.

Na filmu je debitovao 1957. u „Tuđoj zemlji“ Jožea Galea i od tada je nanizao brojne uloge.

Osim na filmu i u pozorištu, publika ga pamti i kao sjajnog pjevača. Maestralno je otpjevao pjesmu „Devojko mala“ u filmu “Ljubav i moda”.

Sa Milenom Dravić vodio je šou program „Lift za peti sprat“, a takođe je bio voditelj i u radio emisiji „Zabavnik“ na prvom programu Radio Beograda.

Mnoge generacije pamtiće njegov glas koji je „pozajmljivao“ junacima crtanih filmova Patku Dači, Pepe le Tvoru, Optimus Prajmu iz Transformersa, Rafaelu i Leonardu iz Nindža kornjača.

Đuza Stojiljković je ovogodišnji dobitnik “Sterijine nagrade” za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umjetnosti i kulture koje dodeljuje Sterijino pozorje.

Povodom smrti velikog glumca Đuze Stojiljkovića za RSE govori reditelj Dejan Mijač:

„Đuza Stojiljković je bio najmilije stvorenje koje se u pozorištu može zamisliti. Uvek, što se kaže, pri ruci. Uvek dobar i inspirativan sagovornik. Uvek dobar slušač, što je vrlo važno za vrstu komunikacije koju smo ostvarivali. Da ne kažem kakav je bio glumac. Sve dobro, najljepše i najsvjetlije što može biti otišlo je sa njim.

Prvi put sam ga video u komadu ’Smrt trgovačkog putnika’, na Crvenom krstu davne ’51. ili ’52. godine. Tada me je impresionirao njegov jednostavan, precizan, životan način glume. On je već tada vladao osobinom koja je naročito važna za glumca i koja se teško postiže – a to je da govori neposredno iz sebe i da je uvek svoj, to jest da uvek u poziciju onoga što se zove lik zalaže sebe lično. To je strašno teško i događa se vrlo rijetko nadarenim glumcima. Takav je bio Đuza.“

Izvor: Branka Mihajlović, slobodnaevropa.org

Оставите одговор