,,Pogrešila roda“, rok bend iz Aranđelovca, postoji od 2007. godine i u sastavu Goran Bakić – vokal, Vukašin Bakić – bubnjevi, Žarko Sretenović – bas gitara i Uroš Stojić – gitara, nastupa na regionalnim festivalima, osvaja nagrade i postiže zavidan uspjeh kada je kvalitetna pop/rok/pank muzika u pitanju. Sa vokalom benda Goranom u intervjuu za ,,Slobodnu riječ“ razgovarali smo o njihovom početku, o prvoj probi, o ljudima kojima su zahvalni za svoj uspjeh, o slučaju da u emisiji ,,Ja imam talenat“ dođu do finala i pokažu regionu da su među najboljima, zatim o dobroj energiji koja im pored talenta omogućava saradnju sa našim najboljim muzičarima, o planovima i željama za dalje…
Goran i Vukašin su djetinjstvo proveli u Bijelom Polju, gdje su od svog oca, bubnjara Gara Bakića, učili o svemu što se tiče muzike i odakle su, snabdjeveni i iskustvom i talentom, otišli i nekoliko godina posle osnovali bend čiji su članovi dva Crnogorca, Slovenac, jedan iz Srbije, kasnije i Bosanac. Ex YU mlada scena u jednom bendu i mnogo dobre energije, kvalitetnog zvuka i sjajnih pjesama. E pa, stigle su nam Rode…
,,Pogrešila roda” počinje kao grupa koja vrlo uspješno izvodi hard rok pjesme Deep Purplea, Led Zeppelina, Zz Topa i drugih, zbog čega ste postali dio muzičkog programa bajkerskih dešavanja na Balkanu. Da li Vam je već tada postalo jasno da ćete biti uspješan bend i da ćete dugo trajati?
Od samog početka priča o našem bendu je bila veoma čudna. Npr. prvi sastanak, kad smo se upoznali Vukašin i ja sa Ivanom – posle 15 minuta počela je da pada kiša. Ma provala oblaka… Završilo se velikom poplavom.. Sjećam se da su gradom plovila pojačala iz obližnjeg muzičkog šopa. E onda smo onako natopljeni vodom pošli na prvu probu. Jako čudno… Sad malo šale… Kao da je rekao neko odozgo, ne sastavljajte ove momke, ovi će haos da naprave (smijeh). Veoma je zanimljivo da su svi članovi bili iz različitih republika bivše nam Juge – Vukašin i ja iz CG, Ivan Hočevar iz Slovenije i Žarko iz Srbije. Kasnije je Uroš – Bosanac zamijenio Slovenca. Što se tiče sviranja po bajk skupovima, slučajno smo se našli u toj priči.. Ali kako ja volim detaljno da opisujem sve – ih, pa gdje će nam biti kraj… Šalim se… Uglavnom, 2008. prvi put smo zasvirali na bajk skupu u Lazarevcu. Lazarevac je imao jedan od najvećih skupova te vrste. Koliko se sjećam, nastupali smo sa Divljim Jagodama i Đorđem Davidom i tu su nas zapazili bukvalno svi bajk timovi. Vjerovali ili ne, mi smo bili prebukirani cijelo ljeto 2008, ’09, ’10, ’11. Svirali smo sa najistaknutijim izvodjačima na ovim prostorima. Čak smo na nekim događajima preuzimali ulogu glavnog izvođača. A ono što si me pitala da li smo tad bili svjesni da ćemo nešto uraditi – pa pravo da ti kažem, previše smo bili mladi, samo nam je u glavi bilo druženje, što bolji provod i nismo mnogo razmišljali o tim stvarima. Nismo billi ni svjesni tih stvari. Dok su drugi ono naoštreno izlazili na stejdž, mi smo igrali ,,žmurke“ po bekstejdžu (smijeh). Zato smo svim kolegama bili jako simpatični i svi su htjeli da sarađuju sa nama.
Garo Bakić, jedan od boljih bubnjara u regionu i nekadašnji član rok grupe ,,Crna dama”, je tvoj i Vukašinov otac. Koliko vam je značilo njegovo iskustvo u muzici i da li ga često konsultujete?
Pa Garo je praktično ko član ove naše muzičke porodice. Za sve što namjerimo da uradimo, obavezno se konsultujemo sa njim, jer on je čovjek pun iskustva i mnogo toga je ostalo iza njega. Kad god se radi neki novi singl ili priprema za album, konsultujemo se sa njim da vidimo šta on misli. Prije nekih godinu dana, imali smo tu čast da je svirao sa nama na tri svirke, dok je Vukašin bio odsutan. Mogu vam reći, da je sve prštalo od energije. Nevjerovatno je kako njegov kvalitet dolazi do izražaja. Tu se stvarno može reći ono ,,spoj mladosti i iskustva“. Eto, iskreno… Što se tiče Vukašina i mene i Gara, to je bila prva saradnja. Nikad nismo bili zajedno na stejdžu, ali velika nam je želja da ,,Crna dama“ jednog dana ponovo zasvira i da zajedno napravimo jedan kvalitetan koncert.
Djetinjstvo ste proveli u Bijelom Polju, odakle je poteklo mnogo kvalitetnih muzičara i drugih umjetnika. Da li se rado vraćate na svirke tamo i na svirke po Crnoj Gori uopšte?
Da, da… Bijelo Polje je ostavilo jedan neizbrisiv trag u nama. Tu smo se rodili i odrasli. Ali dok smo živjeli u Bijelom Polju, nekako od Gara nismo mogli da dođemo do izražaja (smijeh). Garo je, ipak, bio velika rok ličnost za naš grad. Naravno, svi ljudi su nas i onda posmatrali kao Garove naslednike. Ja sam učio muzičku u Bijelom Polju, kao i Vukašin. Vukašin je nastavio dalje unapređivanje i sad je jedan od najzapaženijih studenata Fakulteta Muzičkih Umetnosti Beograd – jazz odsjek.
Kada su u pitanju naši nastupi u Bijelom Polju, najzaslužniji čovjek, koga ja moram da izdvojim, je Mirko Rakočević. Mirko nas je pozvao 2010. da budemo specijalni gosti WhiteField festivala u BP-u. Otvorili smo direktan prenos na RTCG našim nastupom i to veče smo nastupali sa veliki muzičarima – Big Band RTS, Zabranjeno Pušenje, Bilja Krstić, Dragoljub Djuričić itd. Jako zanimljivo je to što nismo prije tog nastupa bili punih šest godina u našem rodnom gradu. Dakle, specijalno veče – nastup ispred naše zgrade, tačnije ispred prozora odakle smo nekad gledali ima li naših drugara ispred da izađemo da se igramo… u našoj ulici Slobode… Nikad nam nije trema bila problem, ali to veče nije bilo svejedno. Nismo mogli da radimo svirku kao i svaku drugu. Svirka je na kraju bila vrh, ljudi su nam prilazili i čestitali. Cijeli komšiluk je došao da nas gleda (smijeh). I niko nije mogao da spoji to da smo to što jesmo. 0
Kasnije smo sa Mirkom sarađivali i na koncertima u Podgorici u klubu ,,Alan Ford“, kao i u BP-u 2011, kada nam je pomogao da napravimo jednu dobru BOOM emisiju u RTCG sa Đuletom iz Van Gogha.. U svakom slučaju, Mirku dugujemo jedno veliko hvala za sve što je uradio za nas… Rado se vraćamo na svirke u CG. To je praznik za nas.
Za ovih osam godina koliko postojite možete se pohvaliti zavidnim uspjesima, koji su uslijedili pošto ste u emisiji ,,Ja imam talenat” pokazali da talenat zaista i imate kada ste stigli do superfinala. Šta je za vas značila mogućnost da predstavite ono što radite široj publici?
Pa naše učestvovanje u emisiji ,,Ja imam talenat“ je promjenilo sve. Sjećam se da smo bili na nekoj mini turneji. Kad smo se vratili, moja i Vukašinova majka nam je saopštila da nas je prijvila za emisiju ,,Ja imam talenat“. Iskreno da ti kažem, tu je počelo naše negodovanje (smijeh). Nije nam bilo baš svejedno – jedna r’n’r grupa ide u emisiju u kojoj će se takmičii sa ranoraznim talentima… Kao mi smo rokeri, mi ništa ne poštujemo što je komercijalno (smijeh). Ali, nekako pristasmo… Na prvoj audiciji mi bukvalno „razbijemo“ sa pjesmom ,,Jer ti si zvezda“. Ovacije su trajale jedno deset minuta. Od tog momenta, pjesma je postala zaštitni znak benda. Gdje god smo se pojavljivali na ulici, ljudi su nam dovikivali iz kola i iz lokala: JER TI SI ZVEZDAAA. Tako smo mi malo po malo išli kroz takmičenje. Naravno da se nikako nismo nadali finalu, ali eto došlo je i to, publika je tako htjela. Prozvali nas balkanski Green Day. Kad smo ušli u finale, izašli smo na ulice i narod nas je masovno zaustavljao i pozdravljao. Ostalo nije bitno, bitno je da smo došli do kraja. Da smo uzeli onih 100 000e ko zna šta bi bili (smijeh). Posle su svi htjeli da saradjuju sa nama. Prva saradnja bila je sa najpoznatijim producentom na ovim prostorima – Vladom Negovanovićem, kod koga su snimali najbolji. Tu smo radili pjesmu ,,Jer ti si zvezda“ i ,,Nije Bitno“ koju smo kasnije izveli na Sunčanim Skalama. Jako smo ponosni na to što smo sarađivali sa njim. Te iste sezone, obišli smo mnogo gradova i nastupali pred više hiljada ljudi na svakom nastupu. Dijelili smo binu sa najboljim izvodjačima. Na kraju se ispostavilo da je dobro što smo bili u ,,Talentu“, jer dobili smo dosta medijskog prostora za promociju. Promovisani smo na svim TV i radio stanicama u regionu.
Izdali ste pet singlova… U pjesmama se bavite ozbiljnim društvenim temama, pri čemu dobrom muzikom skrećete pažnju na njih. Ko je zadužen za tekstove?
Pa do sada je svaka pjesma bila različita od prethodne. Npr. prva ,,Jer ti si zvezda“ koju mi volimo onako iz srca da zovemo ,,Zvezdana“, imala je neku priču r’n’r zvijezde. Eto, ona je pokupila onu dušu Roda od ranije, onu dušu sa bajk skupova i naše želje da budemo rock n roll zvijezde. Moji favoriti su ,,To je bilo tako davno“ i ,,Sexy Magazin“, ova prva je tinejdž balada. ,,Sexy Magazin“ je jedno pubertetsko ludilo. Što se tiče tesktova, uglavnom pišemo Žarko – basista i ja, a muziku i aranžmane radimo bendovski. Tako je i najbolje. Bitno je da voliš te stvari koje radiš i da vjeruješ u njih.
Neke od vaših pjesama su čisti rok, a neke su u drugačijem stilu. Da li je to namjerno što ne želite da se kalupite u samo jedan žanr?
Ja sam uvijek više volio izvođače koji šetaju sa stilovima. Ne volim baš kad se izdaju stvari slične onim prethodnim. Nekako dosadi. Kad sjednem da slušam neki novi album, volim da čujem nešto novo. Sjećam se, kad sam čuo poslednji album pokojnog Dina Dvornika, ja nisam danima prekidao sa slušanjem. To je za mene bilo nešto novo od njega i od onoga što je ranije radio. Zato pokušavam da svaku narednu pjesmu uradim drugačije. Sledeća dva singla od nas će biti iznenadjenje za publiku! Gorim koliko jedva čekam da čujem reakciju publike. Nego o tome u svoje vrijeme. Evo ovih dana sam bio na nastupima ,,Who See“ po Cg i trenutno su mi oni aktuelni… ko zna kako će uticati na mene. Možda u nekom od narednih albuma bude i nekog repa i hip hopa, ko će ga znati.
Od tinejdž senzacije postali ste ozbiljan bend čije svirke su izuzetno posjećene i prepoznate po kvalitetnom saundu i dobroj atmosferi, takođe ste učesnici večine festivala u regionu. Šta biste poručili onima koji tek počinju da se bave muzikom – da li je teško ostati vjeran kvalitetu, a pri tome biti uspješan?
Moram napomenuti da smo učestvovali na mnogim festivalima i sa mnogih se vratili kao pobjednici, iako je to manje bitno. Bitna je promocija benda. Izdvojio bih možda Volkswagen fest u Beogradu, gdje smo osvojili prvo mjesto i sve pojedinačne nagrade i gdje nas je zapazilo dosta dobrih izvođača. Mi smo uvijek imali taj kvalitetan saund, ali mislim da to i nije toliko bitno na početku. Važan je taj stav, bunt, a saund dolazi vremenom. Mladim bendovima poručujem da se bore i stvaraju što više svoje muzike, da što više šetaju po festivalima – makar toga danas ima dosta. Rezultat je potpuno nebitan, bitna je promocija benda. Budite originalni!
Gdje vas fanovi vašeg zvuka mogu vidjeti i kakvi su vam planovi za dalje?
Sad smo upravo na maloj pauzi što se tiče svirki, jer pripremamo jedan kvalitetan materijal. Možda ćemo ga premijerno promovisati u baš u CG. A pošto sam ja ličnost ,,sad i odmah“, možete misliti koliko sam napet pred izdavanje tog materijala. Danas je aktuelno da se izbacuju singlovi, pa ćemo možda mi i dalje ostati dosledni tom receptu, a možda će biti i neko iznenadjenje. Uglavnom, svi drugari koji žele da nas prate mogu to da rade preko Facebooka, tu će blagovremeno biti obaviješteni o svemu.
Bojana Obradović
