Mojkovac – gradić po uzoru na švajcarske

Rođen 1958. godine u Mojkovcu. Osnovnu i srednju školu završio u Mojkovcu, prva generacija mojkovačke gimnazije. Ekonomski fakultet završio u Beogradu. “Nadogradnja i dalje traje, jer čovjek uči čitav svoj vijek i uvijek nešto novo obogati znanje”. Predsjednik je lokalnih organizacija planinara, lovaca… Prepoznatljiv humanitarni djelatnik sa brojnim spasilačkim poduhvatima, od mojkovačkih zavijanih planina, do ljutihTarinih bukova u potrazi za stradalnicima, u saobraćajnim nesrećama…  “Pomoći čovjeku u nevolji je najveća ljudska obaveza”, smatra Mišnić. Simbolika je da je učesnik začetka priče o SKI centru Mojkovac i sada predsjednik kada počinje njegovo zaživljavanje.

Ranko Mišnić (foto: cdm.me)

Za funkciju predsjednika Opštine preporučili su Vas sjajni rezultati sa Komunalnim preduzećem “Gradac” i anketa koju je radio IPSOS strategic u kojoj ste bili ubjedljivo najveća želja sugrađana za poziciju gradonačelnika?

“Kada sam pristao na ponudu da preuzmem upravu nad Komunalnim preduzećem, zatekao sam dug od gotovo milion i po evra, zastarjelu i nedovoljnu mehanizaciju i nikakav radni elan zaposlenih. Jednu anemičnu i bezidejnu cjelinu kojoj je trebala svježa krv, vjera u svoje kapacitete i pedantna analiza sveobuhvatnih problema i hvatanje u koštac sa njima. Odabrao sam za prvog saradnika Predraga-Peđu Smolovića, mladića prepoznatljivog u gradu, sa brojnim idejama i to se pokazalo kao pun pogodak.  Na to rješenje mnogi su vrtjeli glavom, pa čak i pokušavali osporiti moj tim. Ali ih je taj tim  briljantnim rezultatima demantovao. Pokazalo se da je moja vjera bila itekako utemeljena u kadrovskom kvalitetu koji sam odabrao. Uspio sam nametnuti rad, red, disciplinu, čak i entuzijazam i oslikati viziju zaposlenima kako možemo biti heroji grada, ne radeći ništa drugo do ono što nam je u opisu poslova, ali na profesionalan i ljudski način. To je sva priča mog uspjeha sa tim preduzećem i tako ću raditi i ovaj posao. Ozbiljan, odgovoran i kreativan tim sa energičnim ljudima kojima je Mojkovac u srcu, koji prednjače u njemu svako u svojoj branši. Svako će dobiti šansu. Ko je iskoristi biće tik do mene, a ovi drugi neka se bave poslom van lokalne javne uprave. Od mene će i tu dobiti podršku. Građani očekuju veliki iskorak, a naš zadatak je da im to pružimo. Ne može drugačije. Nećemo više samo da se nadamo, već da radimo konkretne poslove, da se bavimo radom i čekamo rezultate, konkretnim poslovima i projektima. Nadu ostavljam pjesnicima. Predugo je bila rabljena u proteklim godinama i decenijama. Vrijeme je za rad. Za Mojkovac, grad u kom žive ljudi sa osmjesima na licu, zadovoljni svojim standardom i životom u gradu koji im to pruža.”

Opština Mojkovac slovi za budžetski stabilnu i odgovornu u odnosima ugovornih obaveza. Koje razvojne pravce prepoznajete kao strateške, odnosno najjače za brz i efikasan razvoj?

“Strateškim planom razvoja  stručnjaci su prepoznali i definisali turizam i poljoprivredu kao najjače resurse sa kojima raspolažemo. Mojkovac zahvata veliki dio nacionalnih parkova Biogradska gora i Durmitor, sa kanjonom Tare. Moja vizija ide u tom pravcu i nadogradiće postojeće ideje kroz efikasne timove u tim oblastima. U saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede već smo oformili Agro-info centar koji broji pet ljudi. Od toga njih dvoje, dva poljoprivredna inženjera finansira Ministarstvo i njihova obaveza je predusretljivost prema svakom zainteresovanom građanini na tom polju, od ideje do krajnje realizacije plana, kao i savjetodavno i stručno  kroz finalnu ponudu proizvoda kupcima. Naš brend mora probiti granice naše pijace, opštine, pa i države. Imamo ih. Od štitaričkog lisnatog sira, prošćenske šljivovice, bjelasičkog kajmaka, umjetnina koje kroz duborez vezu naši majstori u drvetu… To sve mora imati jak marketing i jak temelj u plasiranju i probijanju leda, a on se jednostavno naziva – vjera u sebe i svoje mogućnosti. Budžet za poljoprivredu smo sa dosadašnjih 20 hiljada evra upetostručili i podigli na 101 hiljadu.  Želja nam je da i simbolično i efektivno podignemo rad i rezultate rada u tom sektoru za 101odsto i da taj rast bude stalan. To smo već prve godine učinili kroz uvećanje budžeta. I na terenu će biti tako. Ove godine puna pažnja je prema razvoju voćarstva, dogodine stočarstva i tako ciklično.

Turistička organizacija mora prednjačiti u tom strateški važnom dijelu kroz predstavljanje na raznim sajmovima u Evropi i dalje. Ona će imati novu energiju i ta energija mora relativno brzo dati rezultate kroz aktivnosti, kako na animiranju naših turističko-ugostiteljskih poslenika, tako i posjećenošću tih manifestacija. Ovdje očekujemo brz i kvalitetan pomak.

Etno-sela, planinski turizam, proizvodnja meda sa ovog područja pod zaštitnim znakom, registracija svakog  poljoprivrednog proizvođača i ponuda proizvoda kroz aplikaciju kao na google mapama, gdje klikom otvarate sve što imamo na teritoriji opštine. U tom sektoru je naša zamisao spoja proizvodnje i ponude. Radi se na projektu flaj fišinga u rijeci pod zaštitom UNESCO-a, što je jedinstvena ponuda na svijetu.

U najkraćem  –  uspješnu lokalnu samoupravu čini uspješno Komunalno preduzeće, uspješan Dom kulture, uspješna Turistička organizacija… sve njene organizacione jedinice. Ako u tim sektorima imate dobre rukovodioce, kvalitetne sekretare sekretarijata, rezultati rada će biti vidni i građani će biti zadovoljni.  To znači da lokalna samouprava odgovara svrsi, a ne zadovoljenju ega pojedinca.”

SKI centar je priča koja se sanja trideset godina.  Bili ste njen začetnik sa Vojkom Tomićem i par entuzijasta i vizionara. Sada ste predsjednik koji konačno i realizuje taj san Mojkovčana.  Kada će se skijati na mojkovačkoj strani Bjelasice?

“Vlada Crne Gore je garant, ali i realizator tog poduhvata. Samo naš dio, odnosno izgradnja infrastrukture i modernog šestosjeda-žičare, koštaće oko dvadeset sedam miliona evra. To će biti realizovano u ovoj i narednoj godini. Pa,treba javno reći – hvala Vladi Crne Gore. Tender za izgradnju mosta u Podbišću biće raspisan do jeseni i potom će početi njegova izgradnja. Put Mojkovac-Lubnice-Berane će imati svoj krak i produžetak od Vragodola do Sjenokosa i Vrioca gdje je planirana izgradnja tzv. bazne stanice, odnosno kompleksa sa svim sadržajima potrebnim skijašima i rekreativcima.  Dogodine, u ski sezoni  imaćete obavezu kao predstavnik lokalnog medija da uradite priču o ostvarenju sna svakog žitelja ovog grada- Ski centru “Mojkovac Žarski”.

Ono što je nedostajalo našoj turističkoj ponudi su hoteli. Taj jedan, čiji je autor čuvena Kana Radević, skoro deceniju je zatvoren. Prošle godine osvježenje je donijela izgradnja i otvaranje hotela “Serdar” u Poljima. Imamo najavu izgradnje još dva hotela u urbanom dijelu grada. Mojkovac se prepoznaje kao budući turistički centar. Odluka Vlade da sjedište preduzeća Skijališta Crne Gore bude u našem gradu, govori o ozbiljnom zamahu i nagovještaju možda i najbolje buduće crnogorske zimske  turističke ponude.”

Brskovo je priča iz koje je iznikao današnji Mojkovac. Opšte je mišljenje da lokalna uprava u ranijem periodu nije prepoznala taj dio kao obavezujući prema precima, niti je pregalaštvom osvijetlila  tajnu otkrivene  tvrđave i pokrenula njenu restauraciju kao istorijsko-turističke atrakcije jedinstvene na sjeveru države?

“Ove godine se nastavljaju istraživanja na lokalitetu Brskovo. Ministarstvo kulture je opredijelilo za tu namjenu 20 hiljada evra. Slažem se sa vama, da je to do sada prilično inertno rađeno. Tome je kraj. Lično ću odrediti nekog od svojih najbližih saradnika da svakodnevno prati dalje radove na započetim istraživanjima. To nam je kapitalno važno. To je naša priča, pripadala je našim precima, ali pripada i potomcima. Samo jedno propuštanje i mogući nestanak važnog antikviteta koji će se sigurno otkriti, vrijedi naše posebne pažnje na ovom pitanju.”

 Mojkovac je rasadnik sportskih talenata, ali i ostvarenih šampiona. Koliko pažnje će lokalna uprava sa Vama na čelu posvetiti razvoju sporta?

“Sport je naš brend. Pomenuću svjetsku šampionku u bacanju diska Kristinu Rakočević, fudbalera svjetske klase Stefana Savića, ostvarenog košarkaškog  igrača i sada trenera Nebojšu Bogavca, zvanično najboljeg golmana Evropskog prvenstva u rukometu, održanog u Beogradu, Darka Stanića, brojne klubove od rukometaša pa dalje sa naslovima državnih prvaka. Mi smo mali grad, ali velikih sportskih imena. Obaveza je da ih ispratimo kroz pojedinačne potrebe, ali i klupske i mislim da je to do sada dobro rađeno i sigurno ćemo tako i nastaviti sa još većim izdvajanjima i zaslužujućom pažnjom prema sportistima. U ovom kratkom periodu od nepuna dva mjeseca na ovom mjestu, već sam imao par aktivnosti na polju sporta – posjete školama, dodjelu sportskih rekvizita, planiramo obnovu sjajne sportske infrastrukture kakvu nema niti jedan grad u Crnoj Gori. Zasluga za to pripada organizaciji MOSI 2009. godine i tom rekonstrukcijom ćemo biti najozbiljniji kandidati za nove igre za godinu i po dana, opet kod nas. Mojkovac će ponovo biti grad mladosti, sporta i igara. Budžetska sredstva za tu namjenu se neće smanjivati, samo mogu rasti.

“Mojkovac gradić po uzoru na švajcarske”. Vaše riječi iz perioda kada ste se pripremali za funkciju gradonačelnika. Utopija ili realnost?

Apsolutno stojim iza njih! Zato sam tu gdje jesam.  Da sa mojim timom, timom energičnih, prepoznatljivih, ostvarenih pojedinaca ostvarim samofinansiranje ove sredine. Da se otrgne jedan biser sa niske sjeverne ogrlice prekrivene patinom  i zablješti. To može Mojkovac, vjerujte mi. Samo nam dajte manje teških riječi: prema nama, prema drugima. Znači nam podrška svakog čovjeka. Potrebna nam je da izvučemo zadnji atom snage i ugradimo ga u napredak ove sredine. One iste koju je do juče ili danas napustilo na hiljade mladih, ali i zrelih ljudi u potrazi za boljim životom. To mora stati! I to može na samo jedan način: da ponudimo bolje uslove života i rada u našem gradu, nego što to nudi neki drugi sa juga ili iz centralnog dijela. Samo tada će Mojkovac opet vrviti od života. Od graje brojne razdragane djece i uveče od ljepote mladosti sa našeg korzoa. Vjerujem u sebe, u ljude koji su me predložili i izabrali za gradonačelnika, vjerujem u svoje saradnike, u moje sugrađane. Da je dosta podjela. Samo ću jednu prihvatiti na radnike i one druge. Niti jednu više. Mojkovac živi grad živog sjevera Crne Gore.

Mladi, kultura, mediji?

Puna pažnja, naravno. Naša kancelarija za mlade realizovala je brojne projekte i nastaviće tako. Kultura je bila perjanica u nekom ranijem periodu. Vraćen je dah Mojkovačkoj filmskoj jeseni, rekonstruisana zgrada Doma kulture sa kvalitetnom video i audio tehnikom koja nudi užitak svake projekcije, da ne strepimo od “kidanja” trake kao nekada. Mediji su bili dio urbaniteta, lokalne novine, radio i televizija. Koliko gradova, računajući i one mnogo veće, je to imalo ne samo u Crnoj Gori? Možda je bilo i preambicioznih zaleta, ali i to je dio škole. Sada je Mojkovac grad koji ima zaokružen urbanitet i sa ponudom kulturnih događaja i medijima, sa koncertima na Trgu, turističkim manifestacijama… Dovoljno toga je tu, samo treba nastaviti sa profesionalizmom. Sve podići na nivo kao da smo grad sa milion stanovnika. Neka nam to bude standard. Da sve radimo kao da nas posmatra milion sugrađana. I bićemo i odgovorni i radni. Vjerujem da ovo do sada nije bilo loše. Da može još bolje i da mora biti najbolje do sada.

Goran Ćetković   

Оставите одговор